Jean-Arnault Dérens

Stota godišnjica Sarajevskog atentata, proslavljena prije točno tri godine, mogla je biti prilika za produbljeno kritičko suočavanje s globalnim uzrocima koji su svijet gurnuli u dva svjetska rata neviđene destruktivnosti. Umjesto toga, sve su prominentnije interpretacije koje od odgovornosti apsolviraju manevre velikih sila, pripisujući isključivu krivnju navodno inherentnom mračnjaštvu balkanskih naroda

Je li sudbina Europe određena u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine? Toga je dana mladi “jugoslavenski” nacionalist Gavrilo Princip, član tajne organizacije Mlada Bosna, izmanipulirane određenim frakcijama tajnih službi Kraljevine Srbije, izvršio atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda, carskog i kraljevskog prijestolonasljednika Austro-Ugarske i njegovu suprugu, kontesu Sofiju Chotek.

Sjećanje na ovaj atentat nije prestalo biti aktualno tijekom cijelog dvadesetog stoljeća i učestalo je podložno sasvim proturječnim tumačenjima. Čim su prodrli u Sarajevo 1941., nacistički su časnici iščupali komemorativnu ploču postavljenu na mjestu gdje se odigrao atentat, potom je ponudili Hitleru kao rođendanski dar. Po oslobođenju, u socijalističkoj je Jugoslaviji postavljena nova ploča, a stope Gavrila Principa ugravirane su u beton. Socijalistička Jugoslavija smatrala je mladog revolucionara (koji je 1918. umro u zatvoru od tuberkuloze) “herojem” i “osloboditeljem”. Na stogodišnjicu atentata, 28. lipnja 2014. godine, sarajevski gradonačelnik isplanirao je podignuti spomenik u sjećanje na ubijenog nadvojvodu, a u isto vrijeme, bista Gavrila Principa nalazi mjesto u Kalemegdanskom parku u Beogradu.

Kakav povijesni značaj treba pridati ovom atentatu? U svjetskom bestseleru Sleepwalkers, britanski povjesničar Christopher Clark predlaže novo čitanje uzroka rata.1 Prema njemu, rat nije bio neizbježan. Sarajevski atentat nije samo služio kao povod i izgovor za austrougarsku objavu rata Srbiji, koja je uslijedila mjesec dana kasnije, 28. srpnja i koja je složenom igrom saveznika i savezništava dovela do prvog svjetskog sukoba u povijesti, nego je bio stvaran okidač. Ovakva ponovna evaluacija Sarajevskog atentata navodi povjesničare da u događajima koji su strmoglavili Europu prema ratu glavnu odgovornost pripišu srpskoj politici. Pitanje eventualnog ujedinjenja južnoslavenskih naroda – i ideja jugoslavenstva – potresali su u to vrijeme cijeli Balkan, uključujući i Slavene na austrougarskim posjedima. Vojno zaposjedanje (1878.), a potom i aneksija (1908.) Bosne i Hercegovine ozbiljno su pogoršali odnose Beča i Beograda.

No pristup koji je odabrao povjesničar Clark relativizira važnost imperijalističkih ambicija “velikih sila” na Balkanu, koje su spremno dočekale da razdijele ostatke Osmanskog Carstva na izdisaju. Umjesto svega toga, Clark nadugo razlaže tragične okolnosti državnog udara iz 1903. i abdikacije srpske dinastije Obrenovića u korist dinastije Karađorđevića. Masakr članova pale kraljevske obitelji figurira kao dokaz za istinsko srpsko “barbarstvo” i posebnu sklonost ka regicidu, koje će Sarajevski atentat naknadno samo potvrditi…

Srpskim povjesničarima lako je ovdje prokazati ono što kvalificiraju kao “historijski revizionizam”. Nacionalisti tu vide “ideološku osvetu” Zapada, koji bi i dalje htio da Srbi plate za ratove iz devedesetih godina prošlog stoljeća. No kritike nipošto ne dolaze samo iz nacionalističkih redova. Bošnjački pisac i novinar Muharem Bazdulj osuđuje ovakva prekrajanja povijesti, ukazujući da se pritom namjerno miješaju srpski nacionalizam i jugoslavenske težnje.2 Prema njemu, aktualna “rehabilitacija” Austro-Ugarske ima za cilj upravo negirati svaki legitimitet jugoslavenskom iskustvu. U sklopu obilježavanja stogodišnjice, projekt “Sarajevo, srce Europe”, koji je financirala Europska unija, veliča “model” francusko-austrijskog pomirenja, istovremeno prešućujući tada snažne težnje jugoslavenskih naroda za zajedničkim životom.

Clarkova vizija, koju mediji naveliko preuzimaju, dodatno pojačava već “crnu” sliku Balkana. Početkom 1990-ih godina, novinar Robert D. Kaplan objavio je knjigu Balkan Ghosts3, koja je imala velik utjecaj na američku percepciju Balkana. Kaplan objašnjava kako stvarne korijene Prvog svjetskog rata treba potražiti u toj regiji. Budući da je Drugi svjetski rat bio tek posljedica Prvog, baš se ondje, na Balkanu, nalaze uzroci svih nevolja Europe u dvadesetom stoljeću: “ideološka matrica” fašizma, kao i komunizma, nalazi se kako u srpskom tako i u hrvatskom nacionalizmu…

Prema bugarskoj povjesničarki Mariji Todorovoj, ovakav zapadni imaginarij “divljeg Balkana”4 služi za definiranje otklona od “istinske” Europe, zapadne, moderne, civilizirane. Međutim, upravo su u rovovima rata iz 1914. , prvi put u povijesti, mladi Hrvati i mladi Srbi dobili naredbu da pucaju jedni u druge: prvi su nosili austrougarske uniforme, a vlada ovih drugih ušla je u savezništvo s Francuskom i Velikom Britanijom.

Izvrtanje vrijednosti dovedeno je do krajnosti u tekstu talijanskog novinara Domenica Quirica. “Sarajevo je”, piše on, “samo srce tame, a već stotinu godina europska savjest prosvjeduje pod ruševinama svoga svemira. Treba doći ovamo, na Balkan, kako bi se razumjeli ograničeni egoizmi koji su ga usmrtili.”5 Smisao ovih riječi je nedvosmislen: navodne “tame” Sarajeva cijelo stoljeće zamračuju “europsku savjest”, a “ograničeni egoizmi” Balkana su “ubili” tu blistavu staru Europu. Pozvani smo dakle zanemariti tako nevažne “detalje” poput sudara imperijalizama, kolonijalizam, fašizam, nacizam. Pravi izvor svih zala dvadesetog stoljeća tako je konačno pronađen na tlu Balkana, “natopljenom krvlju”…

S francuskog prevela: Milena Ostojić

* Tekst je izvorno objavljen u 18. broju hrvatskog izdanja LMD-a.


i Christopher Clark, Sleepwalkers, How the Europe Went to War in 1914., Allen Lane, 2012., London
2 Muharem Bazdulj, “Attentat de Sarajevo: Gavrilo Princip, Hitler et l’idée yougoslave. Entretien avec Vuk Mijatović”, Le Courrier des Balkans, 25. studenoga 2013.
3 Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A Journey Through History, réédition Picador, New York, 2005.
4 Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd, 1999.
5 Domenico Quirico, “À Sarajevo, la conscience de l’Europe râle sous les décombres”, La Stampa/Le Monde, supplément Europa, 16. siječnja 2014.