Jean-Arnault Dérens

Zašto Europa želi spriječiti Hrvatsku da nastavi s brodogradnjom? – uzalud se pita inženjer Duje Kovačić, zaposlen već četrdeset godina u splitskom brodogradilištu. Integracija Hrvatske u EU doista bi mogla označiti kraj brodogradnje, jedne od hrvatskih gospodarskih grana s najdužom tradicijom. Duga obala napravila ju je zemljom pomoraca, ribara… i brodogradilišta koja prije službenog ulaska Hrvatske u EU 1. srpnja moraju biti posve privatizirana.

Hrvatska brodogradilišta sežu još od devetnaestog stoljeća. Od sjevera prema jugu nižu se pulski Uljanik, riječki 3. maj, Kraljevica, Brodotrogir i Brodosplit. Te institucije bile su ključne za gospodarstvo priobalnih regija. Brodovi izgrađeni u Jugoslaviji plovili su cijelim svijetom, a dalmatinska brodogradilišta desetljećima su konkurirala onima u Trstu ili Saint-Nazaireu. Brodogradnja je zauzimala središnje mjesto u političkom imaginariju socijalističke epohe – i Josip Broz Tito bio je zaposlen kao mehaničar u Kraljevici 1920-ih. Split ima snažnu vezu s tradicijom brodogradnje.

Ukidanje javne potpore tom sektoru propisano je poglavljem osam pristupnih pregovora s EU-om (“Politike tržišne konkurentnosti”), a Europska komisija je nadgledala provođenje restrukturiranja. Privatizacija se ipak pokazala težom nego što je bilo predviđeno, bilo zbog dugova koje su podcijenili ili zbog obaveze preuzimanja 40 posto dugova restrukturiranja koja je odbila kupce.i “Javna potpora daje se brodogradilištima svugdje, talijanski Fincantieri u javnom je vlasništvu, u Francuskoj je država manjinski dioničar glavnih brodogradilišta poput STX-Chantiers de l’Atlantiquea. Čak i vodeća zemlja u tom sektoru, Južna Koreja, subvencionira brodogradnju. Sve ono što je prihvaćeno u drugim zemljama, zabranjeno je u Hrvatskoj u ime europske integracije”, ljutito će Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata u Brodosplitu.

Nekoliko mjeseci prije ulaska u EU, Hrvatska rasprodaje poduzeća. Brodogradilište Kraljevica, ne mogavši naći kupca, završilo je u stečaju. Jedino se privatizacija Brodotrogira može smatrati nekakvim uspjehom. Prenamijenit će dok u marinu i pristanište za jahte, a proizvodnja brodova će se zaustaviti. Kraljevicu je preuzeo investitor Danko Končar, a u troškovima restrukturiranja država će sudjelovati sa 60 milijuna eura kroz pet godina. Ugovor potpisan sredinom travnja predviđa smanjenje broja zaposlenika sa 1.200 na 900. No inženjer Slavko Bilota optimistično ističe da će već zbog umirovljenja biti primorani zapošljavati.

Stanje u Brodosplitu pokazalo se težim nakon prodaje DIV-u (za simboličnu svotu od 500.000 kuna). U vlasništvu poduzetnika Tomislava Debeljaka, DIV nije predstavio nikakav ozbiljan plan za pokretanje poslovanja, naprotiv, potvrdili su početkom lipnja da će gotovo svi od 3.500 zaposlenika biti otpušteni. DIV obećava da će od te tri tisuće i petsto njih 1.500 uzeti na ugovor na neodređeno vrijeme, a 500 na određeno, prema još uvijek nepoznatim kriterijima. No splitski se radnici ne daju lako. Debeljak je zbog navodnih prijetnji podnio prijavu protiv čelnika sindikata kojemu je zabranjen prilaz brodogradilištu.

Istarski identitet neodvojiv je od pulskog Uljanika. U malenoj regiji od dvjesto tisuća stanovnika, brodogradnja, izravno ili neizravno, još uvijek zapošljava gotovo trideset tisuća ljudi. Proizvodnja ovdje nikada nije zaustavljena te im ne manjka narudžbi, unatoč opadanju javne potpore još od 2006. godine. Uljanik je čak podnio zahtjev za kupnju 3. maja. Njegova budućnost u industriji ipak je nesigurna. Njegovi pogoni ne izazivaju toliko ljubomoru koliko njegova pozicija – otočić Uljanik u samom je srcu pulskog zaljeva, s pogledom na šetnicu i amfiteatar. Za sada se turistička budućnost Pule odigrava oko Muzila, bivše austrougarske vojne baze nastale 1859. godine, koju su kasnije koristili i jugoslavenski i hrvatski mornari, a koja je napuštena 2007. godine. Tu se mještani šeću, kupaju, ribare i rade piknike ili alternativne festivale. Postoji projekt kojim se predviđa privatizacija i preinaka Muzila u luksuzni turistički kompleks s hotelom od 2.500 kreveta, golf-terenom, marinom itd.

Predviđena propast brodogradnje dovršit će proces deindustrijalizacije zemlje. No može li Hrvatska sve temeljiti na turizmu? Priobalne regije posebno je pogodila nezaposlenost koja je službeno dosegla brojku od 22 posto radno aktivnog stanovništva, a čak trećine mlađih od 25 godina. Mnogo se mladih mora zadovoljiti s bilo kakvim poslovima na crno, koji su uglavnom plaćeni 200 eura mjesečno. Šegvić tvrdi da Hrvatska u EU ulazi “bez ikakve stvarne pripreme” i da je njezino “gospodarstvo uništeno te da nema što drugo ponuditi bogatoj sjevernoj Europi osim uslužne djelatnosti. U Europskoj uniji Hrvatska će biti zemlja drugog reda, kao i sve države Južne Europe”.

S francuskog prevela: Dorotea-Dora Held

* Jean-Arnault Dérens je novinar i glavni urednik portala Le Courrier des Balkans.

i Diane Masson, “Croatie. Dernière ligne droite vers l’Union européenne”, La Documentation française, Pariz, 2009