Mona Chollet

Tematski parkovi za djecu u pravilu nude alternativne i fantastične svjetove. KidzMondo u Bejrutu odlučio se za drugačiji pristup: tu se djeca susreću sa svijetom itekako realnih korporacija i njihovih marki. Mali posjetitelji su pozvani okušati se u različitim poslovima, učiti o “vrijednosti novca” i razviti ranu privrženost markama sveprisutnih sponzora

Za razliku od Disneylanda ili Asterixova parka u Francuskoj, KidzMondo, koji je otvorio svoja vrata početkom lipnja na bejrutskoj obali, ne nastoji materijalizirati fikcionalni svijet koji njegovi mladi klijenti već poznaju. Kako bi ih se privuklo, valjalo je iz temelja izmisliti “mitologiju” koja će biti kadra zagolicati njihovu maštu. Objavljena je na njihovoj internetskoj stranici: jednog ljetnog dana dvoje djece kreće u istraživanje špilje u blizini svoje vikendice na libanonskom selu. Neustrašivi Kozmo tamo otkriva tajanstveni ključ, koji njegova sestra Eena prepoznaje iz knjige Mitska blaga i drevni svjetovi, što je upravo čita. Zahvaljujući tom čarobnom ključu, uspijevaju otvoriti divovska vrata što se uzdižu usred ruševina kojima su maločas šetali. Tako ulaze u napušteni stari grad, “s nečim čarobnim u načinu na koji svjetlost pleše oko njih, odražavajući se i lomeći u mnoštvo boja od kojih zastaje dah”. Pomevši prašinu s natpisa uklesanog u kamenu, Eena pročita: “Ovdje neka uđu samo djeca čistog srca.” Tada ona i njezin brat ugledaju tisuće drugara iz cijeloga svijeta kako se slijevaju u taj grad “plemenite prošlosti”, odavno “zaboravljen od odraslih”, da bi mu ponovno udahnuli život.[1]

U stvarnosti, KidzMondo je trgovački centar (mall), hangar od deset tisuća i tristo četvornih metara raspoređenih na dvije etaže, s klimatiziranim zrakom i umjetnom rasvjetom. Šalteri na ulazu oponašaju registraciju u zračnoj luci. Da bi se umirilo roditelje, posjetiteljima “čistog srca” stavlja se radioidentifikacijska narukvica koju ne mogu sami skinuti. Park je opremljen i s dvjesto pedeset nadzornih videokamera. Kada jednom prođete kroz sigurnosna detektorska vrata, otkrivate grad sagrađen po mjeri djeteta na “najrealističniji mogući” način, kako nam objašnjava Mirna Souaid, odgovorna za marketing i organizaciju događanja.

Prvu etapu posjeta čini obilazak banke Audi, najveće libanonske banke i partnera projekta. Ondje djeca mogu izabrati hoće li ček dobrodošlice od 50 kidlara (lokalna valuta) položiti na svoj račun ili ga unovčiti. Raspolažu i kreditnom karticom na svoje ime, a sve to da bi ih se naučilo “financijskoj odgovornosti”. Kako bi povećali taj imetak, raspršuju se zatim među osamdeset ponuđenih aktivnosti, od kojih je šezdesetak sponzorirano. Postaju redom punjači boca u Pepsi Coli, zubari uz potporu Colgatea, zaposlenici u restoranu Burger King, pekari u Pain d’Oru, slastičari u Dunkin’ Donutsu, novinari za MTV (jedan od glavnih kanala libanonske televizije) ili NRJ Liban, ili pak kirurzi, sportski piloti, umjetnici, glumci, manekeni, DJ-evi… Među atrakcijama je i fakultet, osmišljen u suradnji s Američkim sveučilištem u Bejrutu. Još zatvoren za vrijeme našeg razgledavanja, ovaj fakultet izdaje diplomu koja omogućuje da se za druge aktivnosti plati unaprijed.

Na svakom radnom mjestu naime dobivate plaću koju zatim možete potrošiti u jednoj od trgovina s gadgetima na ulazu u park. “Ovdje primamo samo kidlare”, komentira Mirna Souaid. “Ponekad netko želi platiti u dolarima ili libanonskim funtama, na što im kažemo: ‘Ne, ako želiš tu igračku, prvo moraš raditi.’ U tim situacijama ogleda se naša obrazovna misija.” To je naime cilj KidzMonda: naučiti djecu da “novac ne raste na stablu”.

Dvojica dječaka od desetak godina ulijeću u trgovinu. Ti potencijalni komunisti razmatraju bi li udružili zaradu i kupili fluorescentni balon. Kojom su aktivnošću priskrbili te kidlare koje grozničavo broje? “Igrali smo se pilota!”, odgovaraju preuzbuđeno. Lažni zrakoplov Middle East Airlinesa, kojemu kljun viri izvan parka, dajući njegovoj fasadi spektakularan izgled, sigurno predstavlja najveći uspjeh KidzMonda. “Igrali ste se ili ste radili?” upada Mirna Souaid, ostavljajući ih potpuno zbunjenima.

Ovaj rekonstruirani grad odlikuje se time što nema nikakve političke instance: na glavnom trgu nalazimo kazalište s kolonadama, Burger King, banku i policiju. U pravilnim intervalima zaposlenici parka pjevajući i plešući izlaze iz kazališta da bi upriličili paradu u slavu KidzMonda. Neki od njih su maskirani u Kozma, Eenu ili njihove četveronožne prijatelje, kornjaču Leeloo i psa Dogzillu. Kada točka završi, slijedi fotografiranje s djecom. Preko puta, dječica u uniformama, s kacigama ili šljemovima na glavi, izlaze iz policije u koloni, slijedeći animatora koji ih uči da marširaju u ritmu one, two, one, two!

Osim glazbene podloge, bubnjiće probijaju i sirene hitne pomoći i vatrogasnih kamiona (zapravo električnih vozila koja se vuku alejama puževom brzinom). Zahvaljujući štandovima sa slatkišima, zrakom lebdi miris šećera, a kada hrabri vatreni momci krenu gasiti simulaciju požara, pridružuje mu se miris dima. Lažne palme, ulične svjetiljke, (prazne) telefonske kabine i divovski reklamni panoi u stilu Times Squarea upotpunjuju iluziju urbanog krajolika. Na katu, ispred minihotela rekonstruiranog u partnerstvu s Phoenicijom, prestižnim hotelom na morskoj obali, toga dana filipinsko osoblje, naslonjeno na ogradu, čeka da djeca za koju su odgovorni nauče napraviti krevet ili postaviti stol.

Iza svega ovoga stoji Ali Kazma, libanonski poslovni čovjek koji se obogatio na telekomunikacijama i koji supredsjeda Comoro Gulf Holdingom, grupom koja se bavi ulaganjima iz Perzijskog zaljeva u Komorske otoke. Dvadeset i pet milijuna dolara nužnih za stvaranje KidzMonda potječe 30 posto od sponzora, 30 posto od banaka i 40 posto iz vlastitih fondova, ističe. Suradnica mu je Hind Berri, kći predsjednika libanonskog parlamenta Nabiha Berrija, vođe šijitske stranke Amal. Uz njega se vežu brojne sumnje za korupciju, koje su podaci s WikiLeaksa nedavno i potvrdili.[2]

KidzMondo se uzdiže posred ničije zemlje, na polderu nazvanom Normandyjev nasip, stvorenom skupljanjem ruševnih ostataka i otpada iz mora ispred hotela “Normandy”, srušenog tijekom građanskog rata (1975. – 1990.). “Taj dug i delikatan proces upravo je dovršen. Za trideset godina, ovo će biti najskuplja zona u Libanonu”, objašnjava nam jedan trgovac nekretninama. “Ovdje će biti novi grad, čiji je plan sada zaustavljen. Dok čekamo, parcele su predmet luđačkih špekulacija.” Zasad su jedine građevine na obzoru poredane uzduž široke ceste: ultramoderni umjetnički centar, noćni klub s ružičastom kupolom… i KidzMondo.

Bejrut je samo prva postaja: sličan park već se gradi u istanbulskim Trump Towersima, a treći bi se trebao otvoriti u Abu Dabiju. Da bi se prilagodio lokalnom kontekstu, potonji planira i aktivnost rafiniranja nafte. S vremenom, Kazma također cilja na Istočnu Europu. Kako će se boriti protiv konkurencije? Jer koncept nije nov: godine 1999. meksički poslovni čovjek Xavier López Ancona inaugurirao je u trgovačkom centru u Meksiku park imena KidZania. Trebalo je slijediti još njih četrnaest, od kojih glavnina u Aziji (Tokio, Džakarta, Seul, Bangkok…). Posljednji su otvoreni u kolovozu 2013. u Kairu i Bombaju, a još će jedan biti inauguriran 2014. u Manili. Lisabon je zasad jedina europska lokacija. Nekoliko dobrostojećih bejrutskih obitelji iz KidzMonda već poznaje KidZaniju u Dubaiju.

Spominjanje KidZanije i njezinog službenog mota “Pripremite se za bolji svijet”, čini se, ljuti naše sugovornike. “Postoji i Minopolis u Austriji, Wannado City na Floridi…”, relativizira Kazma. “Ovaj koncept ne pripada nikome”, nadovezuje se Mirna Souaid. “On je univerzalan: sva djeca vole glumiti da obavljaju neko zanimanje poput odraslih.” Jedan od slogana parka zaista glasi “Jedina granica je dječja mašta”.

Ovdje se ipak mučimo da bismo vidjeli tu maštu na djelu. Svaka aktivnost je uokvirena i do detalja unaprijed određena. Na vratima piše trajanje aktivnosti (u prosjeku dvadeset minuta) i broj primljenih sudionika. Animatori – neki s majicama United youth (“Ujedinjena mladež”) – uvode po pet-šest kandidata i daju im upute, ponekad im usmjeravajući pokrete. Ostali čekaju u redu vani, s više ili manje reda i strpljenja.

Roditelji mogu promatrati kroz velike izloge, ali nemaju pravo ući: to su zahtjevi dječjeg kraljevstva. “Ipak bih rado čula što im govori”, mrmlja jedna majka, nezadovoljna. Njezina devetogodišnja kći, kandidatkinja za zubaricu, sa svojim prijateljima sluša animatorov govor, prije no što će izaći s rukama toliko nakrcanim uzorcima zubne paste da joj se rasipaju po podu. Predložene aktivnosti uglavnom su najosnovnije jer je ceremonija odijevanja uniforme često dovoljna da oduševi malene. Ovdje se nudi jednostavna izlika za reklamu…

Da bi privukao učitelje, KidzMondo se, računajući na školske izlete, hvali da predstavlja koncept edutainmenta, što je kovanica riječi education (obrazovanje) i entertainment (zabava). No kako je o KidZaniji primijetio jedan britanski novinar, bilo bi prikladnije govoriti o advertainmentu: mješavini zabave i reklame (advertising).[3] Uostalom, Mirna Souaid ne krije promotivne namjere projekta: “Radimo s poduzećima prve klase, vrlo poznatima u Libanonu, na Bliskom istoku i u svijetu. Ugrabila su priliku jer znaju da se odanost nekoj marki (brand loyalty) gradi od najranije dobi.”

Pošto smo sreli odgovornog za laboratorij koji sponzorira Nestléova voda, pitamo ga od čega se sastoji njegov posao. Nije stigao ni otvoriti usta, a njegov hijerarhijski nadređeni, iskrsnuo niotkud, gura ga u stranu kako bi odgovorio umjesto njega: “Ovdje djecu učimo izmjeriti pH vode i usporediti ga s onim neke druge vode, na primjer Contrexove. A na kraju odlaze s bočicom Nestléove vode. Radi se dakle o znanstvenoj aktivnosti.”

Vezano uz temu, pitali smo Alija Kazmu o čemu je on sanjao kao dijete. “Nikada nisam želio biti liječnik ili inženjer”, odgovorio je. “Uvijek sam htio biti poslovni čovjek.”

S francuskog prevela: Mirna Šimat



[1] “What is KidzMondo?”, www.kidzmondo.com

[2] “What’s wrong with Amal?”, #04BEIRUT4941, 1. rujna 2011., www.cablegatesearch.net

[3] Mike Derri Smith, “State of play”, 13. travnja 2011., www.themorningnews.org

Imidž koji valja popraviti

Pojedine marke zastupljene u KidzMondu hitnije od ostalih trebaju “odanost” koju osigurava park. Jedan od njih je lanac supermarketa Spinneys, partner u zabavnoj aktivnosti gdje djeca pune svoje košarice plastičnim voćem i povrćem ili lažnim konzervama koje će njihovi prijatelji pažljivo skenirati na blagajni. “Mi u Spinneysu uvijek nastojimo poboljšati zajednice unutar kojih djelujemo”, piše Ralph El-Kahi, marketinški direktor grupe, u brošuri KidzMonda.
Spinneys, vlasništvo Abraaja, investicijskog fonda iz Dubaija, u Libanonu, gdje zapošljava otprilike 1700 osoba, u ožujku 2012. punio je novinske stupce kada je “odbio dati prvu povišicu minimalne plaće u sedamnaest godina”, govori Charbel Nahas, koji je u to vrijeme bio ministar rada. Nakon tri mjeseca čekanja, stotinjak zaposlenika proslijedilo je administraciji peticiju. Zbog pritisaka odozgo, samo ih je dvoje zadržalo radna mjesta. Glavni aktivist Samir Tawk preko noći je premješten iz Bejruta u Saidu; kada je odbio premještaj, otpušten je.[1]
On i dvadesetak drugih radnika tada su odlučili oformiti sindikat. “Pritisci su porasli i nekima su uručeni otkazi. No predsjednica suda zabranila je otpuštanja, što je presedan”, nastavlja Nahas. Kako mnogi zaposlenici duguju svoje radno mjesto klijentelizmu, stotinjak ih je bilo prisiljeno potpisati pismo u kojem se Spinneys pošteđuje od isplate povišica. “Morali su sudjelovati i u protuprosvjedima ili slati pisma kojima istupaju iz sindikata, mada mu se nikada nisu ni priključili… Jedne je večeri jedan od prosvjednika, Mkheibher Habchi, pretučen na parkingu.” Spinneys si je na kraju priskrbio opomenu Međunarodne organizacije rada (ILO) iz Ženeve.
“Bilo je okupljanja iz solidarnosti pred trgovinama lanca, što je veoma rijetko”, ističe istraživačica Marie-Noëlle Abi Yaghi, stručnjakinja za društvene pokrete pri Francuskom institutu za Bliski istok (Institut français du Proche-Orient, IFPO). Čak su i vanjski suradnici poduzeća primili prijetnje poslodavca. Prema Charbelu Nahasu, “bitka je tim žešća što bi pobjeda zaposlenih u Spinneysu otvorila put promjenama u cijelome sektoru”.
[1] Vidi: http://spinneysceoagainstfreedoms.com