Daniel Paris-Clavel

Daleko od isprazne razonode, mnogi kineski filmovi o borilačkim vještinama prije svega progovaraju o pravdi i dostojanstvu. Dostojanstvu potlačenog pojedinca, klase ili naroda kojeg brane kung-fu junaci, trljajući nos ili dajući zaslužene ćuške bolje naoružanim ugnjetačima. Dakle, čine ono o čemu sanjaju mnogi deprivilegirani

Situacionist René Viénet, sinolog i upućeni filmofil, 1973. godine mijenja dijaloge jedne opskurnog hongkonškog proizvoda – filma Crush, koji je godinu ranije režirao Tu Guangqi prema scenariju Nija Kuanga. Klasičnu priču o kineskom selu koje su poharali samuraji a obranio kung-fu borac (Jason Pai Piao) pretvara u uzbudljivo filmsko “odavanje počasti eksploatiranima za istrebljenje eksploatatora”, nazvano Može li dijalektika lomiti cigle? Mnogi su tada u tome vidjeli tek subverzivnu parodiju skrpanu nauštrb ekscentričnog filmskog žanra s istoka.

Međutim, po uzoru na znatan broj drugova u Situacionističkoj internacionali, Viénet ne gaji nikakav prezir prema popularnom filmu. Naprotiv, budući da je bio jedan od prvih uvoznika kung-fu filmova u Francusku, savršeno poznaje njegove kodove. Otuda učinkovitost diverzije koja bez greške prati potku filma, jednostavno pretvarajući samuraje u birokrate sklone podcijeniti – kao što često i jest slučaj – samoupravne sposobnosti proletarijata. No neki kineski filmovi nisu čekali upućen (i izoštren) pogled gnjevnih Parižana da bi letećim udarcima nogom zadavali svoju dijalektiku.1 Dovoljno se vratiti u 1971. godinu da biste ondje, u Hongkongu, pronašli jedan od najupečatljivijih primjera: Veliki gazda (The Big Boss/Tang Shan Da Xiong)2 u režiji Loa Weija, s izvjesnim… Bruceom Leejem.

Nakon što je u američkoj seriji Zeleni stršljen (The Green Hornet) glumio lika Kata, Bruce Lee potpisuje za Golden Harvest, hongkonšku kompaniju, tada na rubu bankrota. Kako bi uštedjela troškovima scenografije i kostimografije, kompanija premješta istinitu priču s kraja 19. stoljeća u suvremeno doba. Radilo se o Kinezu Chengu Chaou-anu, vrlo popularnom u Tajlandu koji je ondje branio svoje sunarodnjake imigrante.

Mladog Chenga siromaštvo je nagnalo na odlazak u Tajland, gdje se zahvaljujući pomoći svoga rođaka Hsiua Chiena (James Tien) zaposlio u tvornici leda. No direktor se ledom zapravo diskretno koristi kako bi prokrijumčario pakete s drogom. Radnici koji bi otkrili što se zapravo zbiva jednako bi diskretno bili uklonjeni. Hsiu Chien, koji se bavi kung-fuom, istodobno je lokalni borac protiv nepravde i delegat svojih drugova u tvornici. Kad radnici nestanu – prema direktoru, u kladionici – Hsiu odlazi u vilu “velikom gazdi”, ljubitelju mladih djevojaka i također stručnjaku za borilačke vještine (kojega glumi Han Yin-Chieh, ujedno i koreograf borbi iz filma). Kako Hsiu Chien želi uložiti protest, ubijen je.

Budući da sad s jutarnje prozivke nedostaju četvorica njihovih, radnici započinju štrajk i prijete razaranjem tvornice. Tada se suočavaju s predradnikom i poslodavčevim siledžijama pod pasivnim motrenjem Chenga Chao-ana koji se prije odlaska majci zakleo da se više neće boriti. Unatoč obećanju, Cheng se umiješa, pobijedivši štrajkolomce (ipak je to Bruce Lee). Direktor ga odmah imenuje predradnikom, na opće oduševljenje radnika. I tako, jedno unapređenje i žrtve kapitala se zaboravljaju… Ali euforija splašnjava kad ih kolegica podsjeti na razlog njihova gnjeva.

Izabran za glasnogovornika, Cheng je pozvan na večeru k direktoru, gdje im društvo prave zamamne eskort-djevojke. Dok mu drugovi kusaju splačine i brinu se zbog njegove neočekivano duge odsutnosti, sindikalni opunomoćenik se gosti sa svojim novim “socijalnim partnerima” i završava u bordelu. Po povratku u tvornicu, kroz prezir i sarkastične dosjetke svojih kolega osvješćuje da je i sam postao… štrajkolomac. I kada zvoni za kraj pauze, baza ga odbije poslušati.

Ovaj put Cheng osobno polazi k velikom gazdi, koji mu servira paternalističku prodiku o tome kako je sam stvorio sve što ima, kako je zaradio za Rolex vlastitim trudom i kako sve zaposlenike smatra “svojom djecom”. Cheng se bez odgovora vraća na radno mjesto, među kolege radnike, koji ga drže na distanci. Što je razumljivo: kao običnog fizičkog radnika nije ga se moglo čuti, a otkad je postao predradnikom daje naredbe i spava u bordelu radije nego da prenoći s drugovima s posla… Tada mu jedna prostitutka, solidarna sa svojom braćom po nevolji, oda istinu o krijumčarenju droge. Cheng noću odlazi u skladište leda i otkriva zaleđena tijela svojih nestalih kolega. Shvaća da je socijalni mir tek strašna kulisa. Njegova će (klasna) osveta biti užasna…

Veliki gazda potukao je sve rekorde na kino-blagajnama i lansirao karijeru Brucea Leeja. Među svim njegovim filmovima, on ne samo da je jedan od najnasilnijih (Cheng u njemu ubije desetak zlikovaca), nego i jedan od najpolitičnijih. Cenzura se također nije dala prevariti. U Sjedinjenim Državama, posljednja scena, u kojoj Cheng zabija prste u skupocjeno odijelo svoga šefa, izrezana je, možda iz bojazni da gledatelje sutra na poslu na zasvrbe prsti…

 Kung-fu sindikalno pregovaranje

Druge produkcije ubrzo slijede taj film u stopu. Naposljetku, zaposlenici velikih kineskih studija, koji u prosjeku rade 48 sati tjedno i tristo pedeset pet dana godišnje, zacijelo su imali neke subliminalne poruke za prenijeti šefovima… Uzmimo film Prsti koji ubijaju (Fingers That Kill/Tie Zhi Tang Shou), u režiji Huija Kwoka, prema scenariju Nija Kuanga, snimljen na Tajvanu 1972. Tu imamo seljake podređene šefu šumarije, koji je vjerojatno završio kakvu školu menadžmenta. Njemu izgleda nije dovoljno što čvrstom rukom vlada radnicima koji rade za šaku riže. Omamljuje ih prodajući im opijum i prostituira njihove žene i sestre u seoskom bordelu gdje nesretnici troše ono što im preostane. No jedan kung-fu borac (Tony Liu Jun Guk, koji je igrao seoskog junaka u filmu Crush) uvukao se među seljake, s čvrstom namjerom da opipa gazdinu prostatu s dva prsta koji… ubijaju!

Godine 1978. redatelj Liu Chia-liang, autentični majstor kung-fua, donosi revoluciju u žanr s 36. komorom Šaolina (Shao Lin San Shi Liu Fang). Riječ je o remek-djelu u kojemu glumac Gordon Liu igra ulogu redovnika San Tea, koji želi otvoriti poduku šaolinskog hrama laicima radi borbe s mandžurijskim okupatorom. No njegov “lažni nastavak”, Povratak u 36. komoru (Shao Lin Ta Peng Hsiao Tzu, 1980.),3 ustrajat će na upotrebi kung-fua u sindikalnim pregovorima.

Radnici bojadisaonice suočeni su s nasilnim predradnicima, koje se plaća sredstvima dobivenim od ukupnog smanjenja plaća. Sitni prevarant, Chun Jen-chieh (Gordon Liu) tada se predstavlja kao ispravljač nepravdi San Te kako bi branio zahtjeve radnika. Kako mu trikovi ne uspijevaju, pokušava se uvući u Šaolin da bi ondje stvarno naučio kung-fu. Pravi San Te ga otkrije (ovaj put u izvedbi China Chua) i daje mu divovski zadatak: da podiže skele od bambusa cijelih godinu dana. Ni ne sluteći, tada razvija vrlo specifičnu tehniku, “kung-fu podizanja skela”!

Želeći iskoristiti sav potencijal borilačkih vještina, redatelj Liu Chia-liang nije se dao ograničiti “superherojskim” klišejima žanra. Poruka Povratka u 36. komoru jasna je: tehnike kung-fua dostupne su svima, pod uvjetom da razumiju njihove teorijske temelje. Kako ga je naučio prepredeni Chun, ovladavši bambusom, žicom i ravnotežom da bi podigao skele, svaka praksa stvara znanje… a znanje je oružje.

Štoviše, iako lik Gordona Liua pripada lumpenproletarijatu i više voli male spletke nego ubijanje u poslu, njegovi prijatelji radnici cijene ga i čak se pozivaju na njegove talente ne bi li pokušali prevariti svoga šefa. Očevidan je to primjer nužnog saveza među različitim slojevima radničke klase… I nije slučajnost: scenarij ponovno potpisuje Ni Kuang.

Godine 1994., Liu Chia-liang iznova pokazuje svoje političko-borilačke preokupacije u zapanjujućem Pijanom učitelju 2 (Drunken Master 2/Jui Kuen 2), surežiranom sa svojim glavnim glumcem, Jackiejem Chanom. On glumi slavnog Wonga Feija-hunga, stručnjaka za “pijani boks” [ili zui quan tehniku], koji se hvata u koštac s engleskim veleposlanikom jer potonji želi opljačkati kinesko umjetničko blago u korist British Museuma. Usporedo s tim, radnici jedne ljevaonice trpe pritiske englesko-kineskih poslodavaca da rade više za manju plaću. A kad zaprijete štrajkom, dobiju batine.

Nakon što ostvare kvotu željeznih šipki spremnih za izvoz (u sanducima koji skrivaju lokalnu baštinu), šefovi najavljuju zatvaranje poduzeća i otpuštanje radnika. Fei-hung i njegovi drugovi tada odlučuju prijeći na djela: “Ja ću skupiti studente, a ti radnike!”, dobacuje mu prijatelj, trgovac ribom. Prosvjed krene po zlu kad se policajac lati oružja čuvši kako jedan prosvjednik zaziva “pravo naroda da sam raspolaže sobom i svojom poviješću”. U tom trenu odvažna upotreba njihovih radnih alata (trgovkinja zmijama baca žive gmazove na vojsku) i njihove kulturne specifičnosti (kung-fua) omogućuje prosvjednicima prodor u tvornicu. Ondje se odvija zadivljujuća konačna borba između protagonista, tada omamljenog metanolom, Fei-hunga i bijelih ovratnika iz poduzeća. Javnost je rekla svoje: Drunken Master 2 požeo je ogroman uspjeh, a zarada je isplaćena udruzi hongkonških kaskadera.

Kung-fu je često igrao glavnu ulogu u ustancima koji su obilježili povijest Kine, bilo da je riječ o Tajpinškom (1850.-1864.) ili o Bokserskom ustanku (1899.-1901.). Još nedavno lokalne su novine prepričavale kako su seljani izmlatili siledžije građevinskih poduzetnika eksproprijatora. Bilo je logično da film o borilačkim vještinama, žanr nastao 1926. u Šangaju, pa od 1931. više desetljeća zabranjen, odražava takvo stanje stvari. Zapadni gledatelj, naviknut na “realizam” kad je u pitanju adresiranje socijalnih pitanja na ekranu, može se tome čuditi, pa čak i rugati. S druge strane, možemo žaliti što filmovi Kena Loacha zanemaruju leteći udarac nogom, tu “čistu kretnju što Dobro odvaja od Zla i raskriva lik napokon razgovijetne Pravde”.4

* Daniel Paris-Clavel je osnivač i urednik časopisa ChériBibi, posvećenog popularnoj kulturi. Tekst je objavljen u 48. broju hrvatskog izdanja LMD-a.

S francuskog prevela: Mirna Šimat


1 Leteći udarac nogom (flying kick) udarac je nogom zadan skokom iznad pojasa.
2 Veliki gazda dostupan je na DVD-u, u integralnoj remasteriranoj verziji (HK Video).
3 Filmska trilogija o 36. komori Šaolina dostupna je u kompletu DVD-a (Wild Side).
4 Roland Barthes, “Svijet hrvanja”, Mitologije, Naklada Pelago, Zagreb, 2014.