Lola Parra Craviotto

Masovnim glasanjem protiv Brexita građani Gibraltara pokazali su svoju privrženost Europskoj uniji koja im nudi brojne povlastice i služi kao posrednik u odnosima sa Španjolskom. Ovaj maleni teritorij istodobno je jedan od najbogatijih na svijetu i posljednji u Europi koji se, prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda, još uvijek smatra kolonijom

Malo prije zalaska sunca, desetine automobila i motocikala gomilaju se ispred carinske kontrole. Na izlasku iz Gibraltara vlada atmosfera tjeskobe i dosade. Pogranični radnici moraju čekati i do dva sata kako bi došli do jedva sto metara udaljenog andaluzijskog grada La Línea de la Concepción. Odjeveni u tamno zelene uniforme i naoružani pištoljima i palicama, djelatnici Guardia Civila, španjolske specijalne policijske jedinice s vojnim statusom, detaljno kontroliraju vozila, pazeći da nitko ne krijumčari proizvode u skrivenom pretincu. Na teritoriju Španjolske, ilegalna trgovina duhanom unosan je posao: noć prije našeg prolaska policija je zaplijenila 70.000 kutija cigareta u vrijednosti od 315.000 eura. U 2015. godini zaplijenjeno je više od 330.000 kutija. Službeno, lokalno stanovništvo ima pravo na četiri kutije po prelasku, a turisti na deset.

Budući da je britanska kolonija, Gibraltar nije dio šengenskog prostora. Zato španjolske vlasti imaju pravo pojačati kontrole oko ove slobodne zone u kojoj su dobra i usluge izuzeti od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV).1 “U posljednjih nekoliko godina, ekonomska kriza koja je pogodila Španjolsku neke je nezaposlene navela na krijumčarenje. To je dovelo do porasta količine zaplijenjenog duhana”, objašnjava član jedinice Guardia Civil. Brojke su narasle sa 147.000 zaplijenjenih kutija 2008. do gotovo milijun 2013. godine. Međutim, naš sugovornik dodaje da “razina kontrole varira ovisno o boji vlade”.

Karta: Cécile Marin

Kako španjolske vlasti zahtijevaju povrat ove kolonije, u političke svrhe koriste carinske inspekcije koje, kad im se dodaju policijske provjere na granici šengenskog prostora, ometaju cirkulaciju na ovom području. I dok se za vrijeme vlade socijalista José Luisa Rodrígueza Zapatera (od 2004. do 2011.) napetost primirila, konzervativci iz Narodne stranke (Partido popular, PP) obnovili su zahtjev za ovim teritorijem od velike vojne važnosti koji je Utrechtskim mirom iz 1713. godine trajno pripao Velikoj Britaniji. Ovaj mirovni ugovor, kojim je okončan Rat za španjolsku baštinu, postavio je dva uvjeta: Španjolska će imati pravo prvokupa u slučaju britanskog povlačenja, a London će paziti da poluotok ne postane leglo krijumčarenja, čiji počinitelji trebaju biti “oštro kažnjeni” (članak 10. ugovora). “Ambicija za povratkom Stijene [nadimak za koloniju nad kojom se uzdiže vapnenački monolit viši od 400 metara] nikada nije nestala, a ponovo se pojavila pod diktaturom Francisca Franca [od 1939. do 1975. godine], koji je 1968. čak zatvorio granicu”, podsjeća Jésus Verdú, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Cadizu. “Smatrana neprijateljskim teritorijem, ova kolonija i dan danas pobuđuje patriotski sentiment kod Španjolaca. Istovremeno, potpuno se ignorira realna uloga Gibraltara kao ekonomskog pokretača ove regije”.

Većina od 120.000 stanovnika iz susjednog španjolskog okruga Campo de Gibraltar, sačinjenog od sedam općina s ukupnom površinom od 1500 kilometara kvadratnih, protive se ponovnom pripajanju Stijene. U ovoj regiji, pogođenoj stopom nezaposlenosti od 35 posto, kolonija je 2013. godine generirala 25 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) što je, prema izvještaju kojeg je 2015. objavila njena gospodarska komora, dvostruko više nego šest godina ranije. “Susjedi koji su nakon krize iz 2008. izgubili posao ovdje su brzo pronašli novo zaposlenje, jer kod nas nezaposlenost gotovo ne postoji”, naglašava direktor Gospodarske komore Gibraltara, Edward Macquisten. “U 2015. imali smo 24.500 radno aktivnih, što je 7500 više nego prije deset godina. Trećinu njih čini stanovništvo koje živi blizu granice. Osim toga, lokalni BDP prešao je 1,9 milijardi eura, udvostručivši se u periodu od 2008. godine do sad”. Ovaj “kamenčić” od 6,8 kvadratnih kilometara i 30.000 stanovnika postao je peti najbogatiji teritorij na svijetu, s godišnjim prihodom višim od 64.000 eura po stanovniku.

Nakon što se Gibraltar 2002. obvezao na “povećanje transparentnosti” i pristao na “razmjenu fiskalnih informacija”, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OCDE) prestala je smatrati ovaj teritorij poreznom oazom.2 Ipak, dok španjolski porez na dobit iznosi 30 posto, stopa od 10 posto u Gibraltaru privlači tvrtke da tu prebace svoje sjedište kako bi smanjile troškove poslovanja, a istovremeno nastavile obavljati svoje aktivnosti u drugim zemljama. Primjerice, 20 posto vozila iz Ujedinjenog Kraljevstva osigurano kod kompanija sa sjedištem u Gibraltaru. Britanci tu obavljaju 70 posto svojih virtualnih klađenja, a kolonija je bila prva koja je legalizirala on-line igre i time privukla dvadeset glavnih web-kasina.

Karta: Cécile Marin

Život pod suncem Mediterana mnogo je ugodniji nego u Londonu, stres se manje osjeća. Stopa kriminala gotovo je nepostojeća. U tom gradu izraženo britanskog stila, s crvenim poštanskim sandučićima i telefonskim govornicama jednakim kao na otoku, jednom Britancu su struja, telefon i stanarina puno jeftiniji nego kod kuće. Ali stanovnicima susjednog španjolskog Campo de Gibraltara, od kojih jedan od deset radi u britanskoj koloniji, stanarine su tamo previsoke: jedna stanarina u Gibraltaru može biti i do tri puta viša nego u gradu La Línea de la Concepción s druge strane granice. Zato ljudi koji žive kraj granice najviše osjećaju posljedice ovog geopolitičkog spora. “Kad španjolske vlasti pojačaju carinske kontrole da bi ometale Llanitose [nadimak za stanovnike Gibraltara] i ograničile protok turista, one prije svega kažnjavaju svoje građane”, procjenjuje Juan, voditelj malog hotela u La Línei de la Concepción. “Povećanje kontrola u posljednjih nekoliko godina imalo je za posljedicu osiromašenje ovog područja”.

La Línea de la Concepción, najbliži španjolski grad, izgleda poprilično pusto. Više trgovina je bilo prisiljeno staviti ključ u bravu. Druge su zabilježile više od 50 posto pada prometa, a prazne se čak i kafići. “Turizam se u ovom području smanjio, a osim toga mi Gibraltarci sada ne odlazimo na španjolski teritorij u mjeri u kojoj smo odlazili nekad”, objašnjava Gemma Vásquez, predsjednica Federacije malih tvrtki Gibraltara. “Naš novac u manjoj mjeri izlazi odavde: zbog dugih carinskih kontrola i napada na naša vozila, koji su se povećali u posljednjih nekoliko godina, više ne odlazimo tako lako s druge strane granice kako bismo popili piće po niskoj cijeni”.

Tenzije su počele oživljavati u ljeto 2013. godine, kada je Gibraltar gradnjom umjetnog grebena od 70 betonskih blokova, čiji šupljikavi oblik služi privlačenju ribe, fizički onemogućio ribolov kočama. Ova “zelena” inicijativa izazvala je bijes kod Španjolske, koja ne priznaje teritorijalne vode koloniji pa udarac vraća rigoroznim graničnim kontrolama. “Ovo poricanje suvereniteta jednog teritorija na njemu pripadajućim vodama protivno je Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine”, tumači profesor Verdú. “To je besmislica, jer znamo da se o granici morskog prostora između kolonije i njenog španjolskog susjeda raspravljalo u 19. stoljeću”.

Sporu oko teritorijalnih voda pridružuje se i onaj o zračnom prostoru. Lokacija gibraltarskog aerodroma također je kontroverzna jer pripada zoni koju su Gibraltarci prisvojili u 19. stoljeću. Naime, kad je 1854. godine žuta groznica pogodila koloniju Španjolci su svojim susjedima dopustili da postave privremeni kamp za provjere izvan granica dogovorenih Utrechtskim mirom. Međutim, kamp je po završetku epidemije postao trajan. Ugovorom iz Córdobe iz 2006. bivša se socijalistička vlada pokušala približiti Britancima i prvi su put uspostavljene zračne veze između Španjolske i Gibraltara. Ali nova je vlada veoma brzo ukinula ovaj sporazum. Otada nijedan avion koji polijeće s ovog aerodroma nema pravo letjeti kroz španjolski zračni prostor. Pored toga, Gibraltar je bio izostavljen iz projekta Jedinstvenog europskog neba.

Brexit kao prilika

Njegovi stanovnici masovno su glasali (96 posto) za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji jer poluotok uživa poseban status i nije dužan poštivati brojne zajedničke odredbe: osim što nije obavezan naplaćivati PDV, nije obuhvaćen ni Carinskom unijom, ni trgovačkom politikom, kao ni zajedničkom ribarstvenom politikom.

“Nakon Brexita susjedi s obiju strana granice su zabrinuti. Ekonomija je ovdje jako dinamična, velikim dijelom zbog posebnog statusa koji Gibraltar uživa u Europskoj uniji”, nastavlja Jesús Verdú. “Tvrtke koje su ranije ovdje prebacile svoje sjedište mogle bi ga u budućnosti potražiti negdje drugdje u Europi. Osim toga, Bruxelles više neće biti posrednik u odnosima između Gibraltara i Španjolske”. Ipak, realne posljedice Brexita tek će se osjetiti nešto kasnije, a u međuvremenu mnogi stanovnici ostaju smireni. Tako i Macquisten iz Gospodarske komore Gibraltara: “Llanitosi već stoljećima žive u neizvjesnosti i znaju se prilagoditi svemu… Ovdje se živi u zajednici, ljudi su iznimno ujedinjeni, ali i poduzetni pa znaju iskoristiti i najmanju priliku koja im se ukaže.”

Španjolska “Brexit” vidi kao priliku. Njihov ministar vanjskih poslova, José Manuel García-Margallo, požurio je predložiti privremeni kosuverenitet, čija bi konačna svrha bila španjolska aneksija teritorija. Premda bi im takva uredba omogućila ostajanje u Europskoj uniji, stanovnici Gibraltara čvrsto joj se protive. Osim toga, stranka PP želi pregovarati direktno s njihovim predstavnicima, priznajući im isključivo status kolonije, sukladno s odlukom Ujedinjenih naroda (UN) da Gibraltar svrsta u područja bez autonomije koja treba dekolonizirati. “Od šezdesetih godina prošlog stoljeća Španjolska se poziva na princip teritorijalnog integriteta, tvrdeći kako britanska vlast nad Gibraltarom narušava njeno nacionalno jedinstvo. Međutim, Opća skupština UN-a zadovoljava se pozivanjem dvaju vlada na razgovor oko Gibraltara kako bi priveli kraju njegov kolonijalni status”, objašnjava Jesús Verdú. U ovim raspravama ne smiju se zaboravljati interesi Llanitosa. Na referendumu 1967. godine, svoju privrženost statusu britanskog prekomorskog teritorija izrazilo je 99,6 posto stanovništva. Ipak, treba napomenuti da uspostavljena autonomija upravljanja dozvoljava intervenciju Krune samo u pitanjima vezanim za međunarodne odnose i obranu.

Brexit bi mogao promijeniti tijek procesa mirenja koji je započeo nakon spora iz 2013. godine. Europska komisija dala je snažnu preporuku u korist omogućavanja lakšeg prelaska granice, tamo gdje su detaljne provjere dovodile do redova čekanja koji su znali trajati i do nevjerojatnih devet sati – uslijed kojih se krijumčarenje cestovnim putem smanjilo za više od 50 posto, kako tvrde španjolske vlasti. Od tada su započele modernizaciju graničnih prijelaza, povećavajući broj ulaznih cesta s dvije na četiri, od kojih je jedna rezervirana za španjolske pogranične radnike. Uveli su i korištenje skenera, čitača otiska prsta i tehnologije prepoznavanja lica, kao i poseban prostor za pretragu sumnjivih vozila. Nekoliko mjeseci prije kraja radova, koji su bili gotovi u ljeto 2015. godine, španjolski ministar vanjskih poslova García-Margallo još uvijek je odbijao ublažiti carinske kontrole zbog konstantne prisutnosti krijumčarenja koje je Europsku uniju u periodu između 2010. i 2013. koštalo 700 milijuna eura. Budući da anketa Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) ukazuje na postojanje trgovine s kojom je povezana mafija u okolici kolonije, nepovjerenje ne jenjava. Tako je od 1. siječnja 2015. Gibraltar bio prisiljen smanjiti uvoz cigareta sa 110 na 90 milijuna kutija.

Unatoč ekonomskom utjecaju koji Stijena ima na ovo područje, španjolska vlada nerado uzima u obzir mišljenje Gibraltaraca. “Naš suverenitet nikad se neće moći dovesti u pitanje. Mi smo Britanci i treba poštovati populaciju koja ovdje živi već tri stoljeća”, tvrdi Fabian Picardo, predsjednik vlade Gibraltara. “Mi se pak s našim španjolskim susjedima želimo angažirati oko drugih, praktičnijih tema, poput turizma ili ribolova, koji bi mogli doprinijeti prosperitetu Gibraltara i susjednih gradova”. Prema UN-u, stanovništvo odlučuje o svojoj budućnosti, što je 2006. po drugi put učinilo: 98,48 posto stanovnika tada je referendumom odbilo pripojenje Španjolskoj. “Nije ni čudo što žele ostati Britanci!”, tvrdi Francisco Linares, stanovnik San Roquea, gradića desetak kilometara udaljenog od Gibraltara koji su osnovali njegovi izgnanici. Nakon britanskog preuzimanja grada 1704. godine, njegovi su ga stanovnici bili prisiljeni napustiti u korist Britanaca. Poput gospodina Linaresa, mnogo ljudi ovdje sanja o danu kad će se tamo opet vijoriti španjolska zastava. “Čim jedan Llanito kroči izvan granice ubrzo uoči razliku u životnom standardu i pita se što mu Španjolska može ponuditi. Naše vlasti trebale bi prestati Stijenu smatrati neprijateljem i umjesto toga se aktivirati po pitanju razvoja ovog područja kako bi ono postalo atraktivnije u očima Gibraltaraca”.

Međutim, nije lako pridobiti dobrostojeće stanovništvo koje baš i ne može zamisliti svijetlu budućnost s onima koji ih već stoljećima gnjave. U gibraltarskim pubovima se u razgovorima na engleskom sve rjeđe čuju posuđenice iz španjolskog. “Iako je dvojezičnost ovdje prirodna, mladima je, kao i mojoj djeci, sve teže izraziti se na španjolskom”, primijetio je Peter Montegriffo, odvjetnik i bivši ministar trgovine i industrije (od 1996. do 2000.). “Razlog tome je zasigurno obrazovanje na engleskom jeziku, ali i odbijanje govorenja kasitljskog jer ga se povezuje s neprijateljskom državom”. Umjesto da to pokuša ublažiti, Madrid je 2015. odlučio zatvoriti vrata Instituta Cervantes u Gibraltaru koji se brine o podučavanju i širenju španjolskog jezika i kulture, oslabljujući dodatno svoj utjecaj na ljude koji su se nekoć izjašnjavali kao pripadnici miješane kulture.

S francuskog prevela: Blanka Ražov


1 Dopis Europske komisije, Bruxelles, 24. rujna 2013.
2 Pismo predsjednika vlade Gibraltara Petera Caruane glavnom tajniku OCDE-a, 27. veljače 2002.