Arthur Fouchère

Ekonomski problemi s kojima se suočava Japan tiču se manjka radne snage, ali i stagnacije rasta produktivnosti. Premijer Abe Shinzo ponudio je rješenje za to. Kako je robotika snažna grana japanske ekonomije, ambicioznim planom pokušat će je proširiti na novo polje koje se još razvija, ali nudi ogroman potencijal

Na umjetnom otoku Odaiba u Tokijskom zaljevu samo je on vidljiv. Robot Gundam, visok osamnaest metara, promatra glavni grad sjedeći na prijestolju od futurističkog poldera. Poput kakva simbola, divovska replika tog manga lika utjelovljenje je popularnih fantazija. U imaginaciji Zapada, u Japanu je mnoštvo robota. Posvuda su. Ponekad čak i zamjenjuju ljude.

Iako je u masovnoj industriji (automobilskoj, aeronautičkoj, kemijskoj) japanska robotika vodeća u svijetu, u području usluga to nije slučaj. Doduše, Japan se vrlo rano zainteresirao baš za to polje i u početku je prvenstveno ciljao na poslovne korisnike u područjima obrane, logistike ili poljoprivrede. Unatoč takvoj orijentaciji, društveni roboti, namijenjeni za pružanje skrbi, recepcije ili ispomoć, uspjeli su se nametnuti. Neki su od njih čak izgledom nalik čovjeku kako bi bili što spretniji i kako bi kontakt s njima bio što ugodniji.

Prvi u svijetu prototip te nove humanoidne generacije, Asimo, predstavljen 2000. godine osmislila je Honda i on je do danas ostao najnapredniji dvonožni robot. No unatoč tom sjajnom podvigu i kasnijem dizajniranju brojnih novih modela, tržište je još uvijek u povojima. Većina robota za recepciju i skrb tek su u stadiju istraživanja. Samo se roboti za kućanske poslove, usisivači ili kosilice, počinju probijati na tržište, no monopol trenutačno drži američki proizvođač iRobot.

Nakon što je zaostao u digitalnoj revoluciji (ravni ekrani, pametni telefoni i slično) i dopustio da ga premaše konkurenti iz Južne Koreje i SAD-a, Japan ne planira propustiti i priliku u uslužnoj robotici, pogotovo jer to tržište ima ogroman potencijal. Naime, broj osobnih uslužnih robota prodanih u svijetu porastao je za 28 posto 2014.,1 čime je dosegnut broj od 4,7 milijuna primjeraka.

Robotima protiv nestašice radne snage

Prema nekim mjerenjima treća svjetska ekonomska sila stoga je utvrdila plan akcije za sljedećih pet godina kako bi započela svoju “robotsku revoluciju”.2 Očekuje da bi to novo, robotsko doba moglo zaustaviti depopulaciju koja traje već pet godina. Vlast, i dalje rigidna po pitanju politike aktivne imigracije,3 također računa na to da će pomoću robota stati na kraj nestašici radne snage (npr. u građevinarstvu, na tri ponude za posao samo je jedan kandidat) i podržati ekonomski rast koji sada stagnira. “Trebamo proširiti upotrebu robota na sve sektore naše ekonomije i društva”, ustvrdio je premijer Abe Shinzo 15. svibnja 2015.4 Međutim, plan predviđa ulaganje od samo 100 milijardi jena (970 milijuna dolara) za razdoblje od 2015. do 2020. putem javnih i privatnih partnerstava, dok Južna Koreja ulaže 2,6 milijardi dolara.

Većina projekata nastaje u okviru konzorcija I-RooBo Network Forum koji čine velike grupacije (vidi okvir) i gotovo tristo specijaliziranih start-up tvrtki. Od kraja 2014. radi se na lansiranju stotinjak novih uslužnih robota namijenjenih za masovnu upotrebu. Povijesno gledano, projekte u području robotike razvijali su mastodonti automobilske i elektroničke industrije (Honda, Toyota, Mitsubishi, NTT…), u suradnji s velikim istraživačkim centrima pod palicom javne agencije NEDO.5 Njihovo udruživanje s manjim subjektima zasigurno bi oživjelo istraživanje i razvoj čija je učinkovitost od presudne važnosti.

Tako se prema planu premijera Abea male i srednje poduzetnike, pa i vrlo male poduzetnike, želi opremiti “kolaborativnim robotima”, polivalentnijima i jeftinijima od tradicionalnih industrijskih robota, koji bi izvršavali repetitivne zadatke male dodane vrijednosti – što se naziva “kobotika”. Društvo Kawada predstavilo je 2013. humanoidno poprsje visokih performansi pod nazivom Nextage. Uz pomoć kamera ugrađenih u oči i ruke Nextage sklapa elektroničku opremu (poput blagajni) s velikom preciznošću. Dvjesto primjeraka po cijeni od 65 tisuća eura (cijena tek nešto veća od automobila više klase) kupilo je stotinjak japanskih tvornica u tri godine. “Nextage ne zamjenjuje radnika koji je i dalje uz njega te odrađuje dodatne zadatke na pokretnoj traci”, pojašnjava Fujii Hiroyuki, marketinški stručnjak. Čovjek radi bok uz bok sa strojem. Često mu se i obraća imenom, što dokazuje koliko su ih ljudi prihvatili.

Najizuzetnija je inovacija pojava interaktivnih robota za recepciju, na usluzi korisnika (savjetovanje, prodaja, primanje klijenata), kojima vlada daje prvenstvo. Telefonski operater Softbank, koji je u veljači 2015. otkupio francuski Aldebaran, prvi je u svoje trgovine i druge poslovne prostore uveo humanoida Peppera, robota na kotače djetinjastog izgleda koji prepoznaje izraze lica i ton glasa kako bi obradio određene informacije. U Japanu se u godinu dana prodalo deset tisuća primjeraka. Prisutan je već u sedamdeset zemalja, a u Europu se jedva počeo izvoziti. Od prošloga lipnja zaposlen je na recepciji dviju belgijskih bolnica, Regionalnog bolničkog centra Citadelle u Liègeu i zdravstvenog centra AZ Damiaan u Ostendeu.

U hotelu Henn-na u blizini Nagasakija turiste već godinu dana primaju humanoid i dinosaur, roboti izrađeni na Sveučilištu u Osaki, dok Junco Chihira (dizajn Toshibe), hostesa ginoid6 presvučena lateksom, govori tri jezika i zaposlena je da pruža informacije stanovnicima Tokija u trgovačkom centru Aqua City u Odaibi.

Koliko god ta ostvarenja bila impresivna, iza zabavnog izloga teško je vidjeti nešto više od trgovačkog pilot-projekta. Proizvođači obećavaju da će od 2017. prototipovi biti učinkovitiji. Umjetna inteligencija tih humanoida trebala bi se obogatiti jer, iako znaju analizirati svoju okolinu, algoritmi im zasad još ne omogućuju razmišljanje, što njihove reakcije ograničava na geste i unaprijed isprogramirane rečenice. Ogroman je to izazov, dok se istovremeno sve više ističe potreba za razvojem robotike u području javnog zdravstva radi pomoći starijim i nemoćnim osobama. U Japanu je trenutačno 26 posto stanovništva starije od 65 godina (u odnosu na 17,1 posto u Francuskoj ili jedva nešto više od 3 posto na afričkom kontinentu). Ta bi brojka do 2060. mogla doseći 40 posto.7 Službene studije predviđaju pojavu problema manjka medicinskih pomoćnika, pa jedno od rješenja leži u upotrebi robota bolničara kako bi se smanjio napor u radu njegovatelja i povećala autonomija starijih osoba u svakodnevnom životu (hodanje, prijevoz, higijena). Premijerovim planom predviđa se uostalom i pokrivanje troškova upotrebe robota u okviru nedavno uvedenog posebnog režima zdravstvenog osiguranja za starije i nemoćne osobe. No zasad cijena i težina robota koče širenje njihove upotrebe.

Još nije došlo vrijeme robota za kućnu upotrebu

RIBA, robot s medvjeđim oblikom s japanskog instituta Riken, medijski vrlo razvikan na Zapadu, nikada nije stavljen na tržište. Još uvijek je pretežak i previše nespretan da bi nosio pacijente u rukama bez ikakve opasnosti, kao što potvrđuje dr. Toshiharu Mukai: “Radi se o istraživačkom projektu koji je završio u ožujku 2015. Budite sigurni da RIBA nikada nije upotrijebljen u bolnici u stvarnoj situaciji.” Ipak, uvođenje određenih prototipova već je otpočelo. Nakon desetljeća istraživanja na slavnom “Humanoidu”, Toyota je 2013. lansirala nekoliko modela iz svoje palete “Partner Robot”, među kojima je i HSR (Human Support Robot). On govori, ima zglobnu ruku kojom se upravlja preko tableta i nepokretnom pacijentu može donijeti određeni predmet, otvoriti vrata ili povući zastore. Danas se upotrebljava u trideset četiri zdravstvena centra – što je mala brojka. “Robot ni u kojem slučaju ne smije nauditi pacijentu. Isto tako, mora biti stvarna dopuna ljudskom pomoćniku. A za takav rezultat treba vremena”, sažima Akifumi Tamaoki, voditelj Toyotinog projekta Partner Robot u tvornici Hirose.

Međunarodna norma ISO 13482, uvedena na poticaj Japanaca 2014., postavlja okvir za certificiranje osobnih robota za skrb. Ta bi norma mogla biti snažan poticaj za sektor koji je i dalje slabo razvijen – 2015. iznosio je 166 milijuna dolara, odnosno 4,5 posto tržišta uslužnih robota. “Planom Abe” predviđa se da će se do 2020. premašiti 500 milijuna dolara, a stručnjaci govore o 4 milijarde dolara do 2060.

Panasonic je u travnju 2016. dobio ISO certifikat za svoj automatizirani dostavljač lijekova HOSPI koji je nakon deset godina ispipavanja napokon usavršen. Brojni se istraživači usredotočuju na robotizirane vanjske anatomske potpornje, odnosno egzoskelete, osmišljene kao motorička pomoć tijekom rehabilitacije, u slučaju paralize, poliomijelitisa i smanjene pokretljivosti. Samo je nekoliko tisuća jedinica prodano u Japanu, no njihovo bi širenje u svijetu trebalo brzo napredovati i, barem prema prognozama, učetverostručiti se do 2025.8 Iako Toyota, Panasonic, Honda, pa čak i div industrijske robotike Yaskawa počinju proizvoditi i usavršavati sustav iznajmljivanja i prodaje za medicinske centre, jedno je manje društvo, Cyberdyne (nastalo na sveučilištu Tsukuba), prvo osvojilo svjetsko tržište svojim hibridnim pomoćnim udom HAL (Hybride Assistive Limb). Uređaj hvata impulse koje šalje mozak i na taj način prati koji je pokret osoba namjeravala napraviti. Koristan je za starije ili hendikepirane osobe, a može pomoći i radnicima. Iskušali su ga radnici zračne luke Haneda kako bi im olakšao nošenje teških tereta.

Fujita Health University Hospital, jedna od najsuvremenijih bolnica u zemlji, naširoko upotrebljava egzoskelete, primjerice robote za pomoć pri hodanju koji koriste zaslon za kontrolu kvalitete hoda i raspodjele težine tijela, dakako pod neophodnim nadzorom bolničara. “Osim autonomnog egzoskeleta i onoga za pomoć pri hodanju koji radi pomoću računala, postoje i vježbe ravnoteže povezane s videoigrama koje se starijim osobama jako sviđaju”, pojašnjava upravitelj bolnice Saitoh Eiichi dok nadzire jednu od seansi. Ti strojevi pacijentima omogućuju da poboljšaju ravnotežu (kukovima, savijanjem koljena i slično) dok stoje na robotiziranoj platformi na kotače, i to uz pomoć simulacije skijanja ili tenisa na igraćim konzolama, PS-u ili Nintendo-Wii-ju, no uvijek uz pomoć njegovatelja. Još nije došlo vrijeme kupovine takvih robota za kućnu upotrebu.

Naposljetku, pojavili su se i “emocionalni roboti” namijenjeni skrbi u slučaju kognitivnih poremećaja i problema u ponašanju. Oni uspostavljaju odnos s pacijentom kako bi ublažili demenciju (u slučaju Alzheimerove bolesti i povezanih problema), anksioznost i samoću. Ideja koja stoji iza toga jest reproducirati učinke zooterapije bez rizika koji postoje kod upotrebe pravih životinja. Primjerice, beba foke PARO, s ugrađenim senzorima i prekrivena sintetičkim krznom, reagira ovisno o tome kako je pacijent miluje: cvili, stišće oči, miče nosnicama… Prodano je na tisuće PARO jedinica te je prije nekoliko godina izvezen u Skandinaviju, Francusku, Italiju, Njemačku i SAD.

Izgleda da je budućnost okrenuta manjim, jeftinijim robotima koji su kompatibilni s multimedijskim uređajima. Već Nao, drugi humanoid iz Softbanka, i Sato, iz NTT-a, mogu podsjetiti svojeg korisnika da provjeri puls ili uzme lijekove. No još nekoliko godina mora proći prije nego što se pojave u domaćinstvima. Prepreke su tehničke i financijske prirode, no svakako ne i psihološke. Prema vladinoj studiji,9 u Japanu je 65 posto pacijenata naklonjeno upotrebi robota koje doživljavaju kao životne suputnike. Roboti su duboko usađeni u japansku kulturu. O tome svjedoče mange, poput Astro Boya koji je počeo izlaziti 1960-ih. No već su i u razdoblju Edo (1603. – 1868.) čaj posluživale male automatizirane lutke na opruge, karakuri ningyô. Uostalom, u šintoizmu određeni predmeti, kao i životinje ili prirodna bogatstva, mogu imati dušu i tada se nazivaju kami. Među njima su planina Fuji, jeleni iz parka u gradu Nara, a moguće i roboti…

Nema sumnje da će se Japan, koji očekuje pobjedu u bitci za uslužnu robotiku, poslužiti humanoidima kao oglednim primjerom, posebno na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. “Vrlo ozbiljno pripremamo robotske Olimpijske igre”, izjavio je Kochiyama Satoshi, voditelj projekta na odjelu za robotiku agencije NEDO. “Cilj je uvesti ih što brže u društvo i pritom dokazati da su potrebni stanovništvu. Postojat će i robotizirana olimpijska četvrt.” No da bi se ublažila demografska neravnoteža i Abenomicsu (premijerovoj ekonomskoj politici) udahnuo život koji mu nedostaje, zasigurno će trebati više od toga. Za početak, primjerice, osloniti se na imigraciju i ženski rad.

*Arthur Fouchère je novinar i specijalni dopisnik Le Monde diplomatiquea. Tekst je izvorno objavljen u 45. broju hrvatskog izdanja LMD-a. Tekst je izvorno objavljen u 45. broju hrvatskog izdanja LMD-a.

S francuskoga prevela: Dora Slakoper


1 Izvješće iz lipnja 2016., Međunarodna federacija robotike (IFR), Frankfurt.
2 “New Robot Strategy”, Ministarstvo ekonomije, trgovine i industrije (METI), Tokio, 2015.
3 Vidi Marc Humbert, “Immigration choisie à la japonaise”, Le Monde diplomatique, siječanj 2015.
4 “Celebration of the establishment of the Robot Revolution Initiative Council “, s web-stranice premijera Abe Shinza, japan.kantei.go.jp
5 New Energy and Industrial Technology Development Organization. Agencija osnovananakon prvih naftnih kriza 1980.upravlja velikim robotičkim projektima pod vodstvom METI-ja.
6 Ginoid je uvriježeni naziv za robota ženskih anatomskih značajki, op.prev.
7 Vidi Florian Kohlbacher, “Un marché qui excite le patronat japonais”, dosje “Une planète grisonnante”, Le Monde diplomatique, lipanj 2013.
8 Prema podacima agencije Allied Business Intelligence (AIB), svjetsko će tržište od 2015. do 2025. porasti sa 68 milijuna na 1,8 milijardi dolara.
9 “Special public opinion poll on robotic care devices”, ured Kabineta premijera, Tokio, 12. rujna 2013.