Serge Quadruppani

Projekt nove brze željezničke veze (TAV) između Lyona i Torina već više od dvadeset godina izaziva oštre sukobe u dolini Susa. Što je osporavanje ovog sumnjivog projekta bilo glasnije, a otpor širi, tako je jačala i represija države zadobivši naposljetku neočekivane razmjere. No umjesto razbijanja otpora, državno inzistiranje na projektu stvorilo je demokratski pokret koji je već prerastao značaj jedne prometnice

Brežuljci prekriveni vinogradima, zaseoci sa širokim kamenim krovovima, šljunčani puteljci, surovi vrhovi golih stijena, intenzivno plavetnilo neba: s ovog mjesta na vrhu iznad doline, pogled bi mogao biti očaravajuć. No umjesto toga prevladava osjećaj nelagode. Jer od onoga što je upravo opisano postoje samo ostaci, u gornjoj trećini vidnog polja. Podijeljen autocestom, ispresijecan njezinim stupovima visokim poput osmerokatnice, ostatak krajolika sastoji se od razrovane zemlje: sada su tu barake i žičane ograde, a sve je napučeno vojnim patrolama. Tek se rijetko pojavi neko građevinsko vozilo, izroni iz onog što je, pretpostavljamo, ulaz u tunel. Već je prokopano nekoliko kilometara podzemnih tunela s obiju strana granice kako bi se utvrdili geološki slojevi. Pojedini detalji dodatno pojačavaju nelagodu: logotip Ujedinjenih naroda (UN) na vozilima signalizira prisustvo trupa koje su vraćene iz jedne od onih operacija kojima se Zapad suprotstavlja ostatku svijeta, a ograda za koju se zna da je podignuta od strane tvrtke u vlasništvu kalabrijske mafije1, sa svojom bodljikavom žicom i betonskim blokovima podsjeća na ratno stanje. Potrebno je približiti se gradilištu Chimonte kako bi se razumjeli napad koji trpi dolina Susa u Italiji i otpor koji joj stanovništvo pruža već više od dvadeset godina.

Početkom 1990-ih, u uredima Europske komisije začeta je ideja o željezničkoj vezi Lyon-Trst-Budimpešta-Ukrajina. Nakon višestruko odgađanih istraživanja i pomicanih nerealnih rokova, danas je od tog grandioznog projekta preostala samo dionica Lyon-Torino, koja podrazumijeva bušenje tunela od pedeset i sedam kilometara između ove doline zapadno od Torina i doline Maurienne u Francuskoj. Ubrzo, 15. prosinca 1991., u dolini Susa se formira odbor od šezdesetak osoba, inženjera, radnika, gradonačelnika, regionalnih upravitelja, itd. Liječnici imaju ključnu ulogu u skretanju pažnje na štetne posljedice na sluh. Na brojnim sastancima koji će uslijediti, govori se o Treno ad alta velocita (TAV, vlak velike brzine). Natpis “No-TAV”, koji je osvanuo ispisan divovskim slovima na planinama oko doline, naposljetku daje ime pokretu.

Vremenom su razrađeni i mnogi drugi argumenti: ekonomska neisplativost projekta, njegova ekološka štetnost (prisutnost urana i azbesta u slojevima tla koje bi trebalo bušiti), devastacija područja, ugrožavanje izvora vode… No naglasak koji je prvotno stavljen na buku otkriva posebnu dimenziju lokacije. Za razliku od morfologije doline Maurienne, dolina Suse je jako uska što uvelike pojačava utjecaj projekta na okoliš već krcat infrastrukturom (autocesta, linije visokog napona, željeznička pruga). No geografija utječe i na homogenost planinske zajednice – odakle proizlazi kontrast između impresivne veličine talijanskog pokreta i diskrecije njegova francuskog pandana.

Istraživanja koja su proveli inženjeri i ekonomisti potvrdila su ono što su stanovnici odmah pretpostavili: ovaj projekt se temelji na razvojnom modelu na izdahu. S obzirom na protivljenje lokalnog stanovništva, golemi trošak tunela bilo je teško opravdati samo kraćim vremenom putovanja na ovom ne osobito frekventnom pravcu. Zagovornici su stoga posegnuli za ekološkim opravdanjem, tvrdeći da tunel doprinosi rasterećenju teretnog prometa kroz cestovne tunele Frejus i Mont-Blanc. No ta se pretpostavka već trideset godina oslanja na predviđanja o utrostručenju teretnog prometa koji je u stvarnosti danas niži nego 1988. Komisija francuske vlade Mobilité 21 zadužena za “hijerarhizaciju infrastrukturnih projekata” zaključila je, na temelju istraživanja dvaju drugih tunela, kako ovaj pravac nije opravdan do perioda 2035.-2040.2 U izvješću upućenom francuskom premijeru 1. kolovoza 2012., Revizorski je sud procijenio da se sveukupni trošak projekta (s prilazima) od 2002. popeo s 12 na 26,1 milijardi eura.3 U preporuci suda navodi se kako ne treba “olako odbacivati alternativno rješenje koje uključuje unapređenje postojeće linije”.

Lokalni predstavnici (zastupnici, gradonačelnici, regionalni vijećnici) iz svih stranaka pozivaju na alternativna rješenja. Ističu primjerice da se koristi tek 17 posto kapaciteta postojeće željezničke linije. Pobornici projekta smatraju je pomalo zastarjelom i odveć strmom, ali njezina bi modernizacija mogla osigurati realno procijenjenu količinu prometa.4

Talijanski Senat nedavno je ispitao upravu talijanskih željeznica (Ferrovie dello Stato, FS), a njihova svjedočenja potresla su čak i neke od najgorljivijih pobornika TAV-a: samo trošak osnovnog tunela popet će se s 8,3 na 12 milijardi eura, dok će talijanski udio porasti s 4,8 na 6,9 milijardi eura.5 Još gore: “Cost-benefit analiza”, objašnjava predsjednik FS-a, “provedena je prije krize državnog duga u Europi, svijet se otada promijenio (…) Postoji velika nesigurnost.”6

To nije spriječilo ministra prometa Maurizia Lupia da ponovno potvrdi navodnu “stratešku” važnost linije za Italiju i Europu. Izvješća francuskih stručnjaka nisu spriječila njegovog kolegu, Jean-Jacka Queyrannea da u rujnu 2014. zastupa isto stajalište, uz dodatak nekoliko teško dokazivih izjava o otvorenim radnim mjestima.7 Bliske veze između velikih građevinskih tvrtki izvođača radova te regionalnih i nacionalnih vlasti zasigurno imaju neku ulogu u ovom ustrajanju. Radovi se nastavljaju, a 1. listopada odobrena su i nova financijska sredstva. Početkom 2015. radnici na tunelu moraju u Saint-Martin-de-la-Porteu započeti probijanje novog kraka od 9 kilometara.8

Sve te čvrste odluke o nastavku projekta temelje se na očekivanom financiranju iz europskih fondova. Međutim, primivši 14. listopada francusko-talijansku delegaciju protivnika TAV-a, Michael Cramer, predsjednik komisije za transport u Europskom parlamentu, izjavio je da je “malo vjerojatno da će Europska unija biti sposobna preuzeti 40 posto ukupnih troškova linije Lyon‒Torino, kao što očekuju francuska i talijanska vlada”.

Formiranje kolektivnog subjekta

Ako smo sada u situaciji da postoji mogućnost da se napusti projekt koji je postao simbolom beskorisnih radova, to prije svega dugujemo veličanstvenom otporu planinskog stanovništva. Ipak, počeci su bili teški. Nakon prvog velikog prosvjeda u ožujku 1996., u kolovozu počinje niz napada na željezničku opremu. Mediji su se ubrzo obrušili na “ekoterorizam u dolini Susa”. Policija je 5. ožujka 1998. uhitila članove fantomske organizacije okupljene oko Marije Soledad i Edoarda Massarija. Oboje su počinili samoubojstvo no sve optužbe protiv njih su kasnije odbačene. Ni danas se ne zna tko je bio u pozadini tih napada. Mnogi su u tom incidentu vidjeli primjer ponovnog korištenja talijanske “strategije tenzije”, kao 1970-ih i 1980-ih kada je ekstremna desnica blisko surađivala s tajnim službama. Borbi protiv TAV-a trebat će dugo da se od toga oporavi.

Unatoč tome organiziraju se koncerti i grupne intervencije tijekom blokada otvaranja radova te nastaje masovni pokret. U travnju 2003. dvadeset tisuća ljudi prosvjeduje u dolini. Trideset i sedam općinskih vijeća 2005. izražava protivljenje projektu. Podižu se kampovi demonstranata ‒ tzv. presidi. U studenom iste godine, nasilna evakuacija jednog od njih potaknut će veliki prosvjed i njegovu ponovnu okupaciju u kojem su sudjelovale tisuće prosvjednika. Borba protiv TAV-a pretvara se u pravu sagu.

Ona će doživjeti mnogo epizoda, poput one o “Slobodnoj republici Maddaleni” koja će trajati od 22. svibnja do 27. lipnja 2011. Represija će također jačati: u ovom trenutku više od četiri stotine ljudi nalazi se pod različitim optužbama ili osudama koje sa sobom nose zatvorske ili ogromne novčane kazne. Iako su optuženi za sudjelovanje u prosvjedu tijekom kojeg nije bilo ozlijeđenih, a u kojem se šteta svodi na jedan zapaljeni kompresor, četvero prosvjednika uhićeno je u prosincu 2013. i zatvoreno pod optužbom za kršenje antiterorističkih zakona. Njihovo suđenje traje, a njegov će ishod pokazati može li se terorizmom smatrati “vršenjem pritiska na vladu” i “narušavanje slike o Italiji”.

S druge strane, i solidarnost se povećavala zajedno s represivnim ofenzivama. Masovna uhićenja protivnika TAV-a po cijeloj Italiji 26. siječnja 2012. izazvala su reakcije od Torina do Cagliaria. Jedan od protivnika, Luca Abba, uspinje se 27. veljače na električni stup kako bi pobjegao policiji tijekom prosvjeda protiv širenja utvrđene ograde koja štiti početak tunela. Doživio je strujni udar i pao s visine od deset metara. Nesreća, u kojoj je teško ozlijeđen, izazvala je blokade autocesta, invazije na kolodvorima od Bologne do Rima, prosvjede u Napulju i Palermu te optužbe protiv čelnika Demokratske stranke (PD).

Tabori su se jasno podijelili. S jedne strane, stranke vlasti: od desnice i njezinih televizija do neoliberalne post-ljevice PD-a, s njezinim časopisima i intelektualcima čija je jedina politička misao mantra “legalnosti”. S druge, kolektivi osnovani protiv nametnutog rješenja, poput mosta nad tjesnacem Messine ili kruzera koji uništavaju venecijansku lagunu. Tu su i studenti te socijalno ugroženi koji odbijaju tko zna koju po redu neoliberalnu reformu, metalurški radnici koji se bore za prava na rad, ljudi s lošim uvjetima stanovanja koji zauzimaju prazne kuće, pritom ne zaboravljajući na međunarodnu solidarnost s protivnicima aerodroma u Notre-Dame-des-Landesu u Francuskoj kao i borbama protiv nuklearnih elektrana.

Talijanski i europski prosvjednici udružili su se protiv apstraktnih mjesta moći, od rimskih ili briselskih ureda sve do dematerijaliziranih visokih svjetskih financija. U dolini Susa nalaze ono što imaju potrebu izgraditi za sebe same: konkretnu kolektivnu moć, ukorijenjenu u stvarnosti jednog područja, bez padanja u ekstremni nacionalizam ili obranu isključivo lokalnih interesa.9 Kritika “neograničenog rasta u ograničenom svijetu” je temelj za svaki od vidova pokreta.

Sjećanje doline na gostoprimstvo i na utočište pruženo vjerskim hereticima, na autonomne srednjovjekovne zajednice, na republiku Escatrons10 ili na partizanske republike koje su 1945. proizašle iz antifašističkog otpora, sve to nije prizvano iz prošlosti kako bi se učvrstio identitet već kako bi ga se napunilo emancipacijskim nabojem.

Kada vam članovi jedne “normalne” obitelji – majka seoski čuvar, otac u mirovini, dvoje dječaka – uz smijeh pokazuju snimku fizičkih obračuna sa snagama reda; kada u Bussolenu frizer uvede “šamponiranje solidarnosti” kako bi podržao zatvorenog kolegu; kada udruženi napori tužitelja ne uspijevaju slomiti savez žena koje mole Padre Pia ispred ograde ili pak savez ragazza (dječaka) iz socijalnih centara koji na te iste rešetke bacaju kamenje; kada se svi prosvjednici trude poštivati maksimu: “Odlazimo i vraćamo se zajedno”; kada se rijetke kritične pisce preostale u Italiji, poput Errija De Luce ili kolektiva Wu Minga11, srdačno dočekuje da čitaju ispred ograde; kada smo svjedokom svega toga, čini nam se da je pokret protiv TAV-a već odnio jednu pobjedu: formiranje kolektivnog subjekta suprotstavljenog današnjem svijetu.

U toj se dolini formira stvarnost koja, s obje strane granice, izmiče političkim elitama bez trunke političke vizije, čak ni one socijaldemokratske, i koja ne prestaje da se intelektualno, ljudski i izborno urušava. Ta živa stvarnost koja se uporno razvija predstavlja ono što je političarima još jedva u sjećanju ‒ narod.

S francuskoga prevela: Andrea Rudan

1 O sudjelovanju Ndranghete, vidi “Torino, azienda in odore di ‘ndrangheta nei lavori della stazione di Porta Susa”, Il Fatto Quotidiano, Rim, 12. lipnja 2012.; i Valentina Parlato, “Question autour de la gestion du grand projet Lyon-Turin”, Arte reportage, 10. studenog 2014.

2 Mobilité 21, “Pour un schéma national de mobilité durable, izvješće ministru za transport, 27. lipnja 2013.

3 Cour des comptes, “Référé sur le projet de liaison ferroviaire Lyon-Turin”, 1. kolovoza 2014., www.ccomptes.fr

4 detaljna dokumentacija o financijskom aspektu i alternativnim rješenjima, među kojom i vrlo informativan film, može se pronaći na stranici http://lyonturin.eu

5 Prema predviđanjima izvođača radova, linija će koštati 100 milijuna eura po metru, odnosno 149 u tunelu.

6 ”Tav, nuaovi dubbi sui costi”, Il Fatto Quotidiano, 11. studenog 2014.

7 ”Les approximations de Jean-Jack Queyranne sur le Lyon-Turin”, 18. rujna 2014., http://elus-rhonealpes.eelv.fr

8 ”Le tunnel ferroviaire Lyon-Turin franchit une étape importante”, Le Moniteur, Pariz, 3. listopada 2014.

9 O talijanskom pokretu vidi http://notavtorino.org; o francuskom http://notav-savoie.over-blog.com

10 Planinske zajednice s obiju strana današnje granice otkupile su 1343. feudalna prava krune. Sve do Francuske revolucije raspolagale su samoupravom putem lokalnih skupština uz plaćanje godišnje rente.

11 Kolektiv sastavljen od petoro talijanskih pisaca, www.wumingfoundation.com