Anne Vigna

Scena bi se mogla odvijati u bilo kojoj četvrti grada: policijska patrola juri poput vjetra i dodatno pogoršava prometni zastoj. Ipak, morate se zateći u nekoj od “pacificiranih” favela Rio de Janeira da biste svjedočili prizoru mlade žene koja nastoji urazumiti policiju, a kao odgovor dobiva vrištanje da bi joj bilo bolje da “ne insistira”, jer naposljetku – “Mi smo tu glavni!” Od 2009. godine stanovnici favele Pavao govore: “Promijenio se gazda brežuljka.” Dileri su ustupili mjesto policiji – oružje i moć jednostavno su prešli u druge ruke. To je najočiglednija posljedica programa koji je započeo 2008. godine – pacifikacije favela. Ipak, njegove posljedice nisu uvijek toliko negativne.

Os donos do morro (Gazde brežuljka), naziv je koji je ekipa Instituta za analizu nasilja, što je vodi sociolog Ignacio Cano, izabrala za svoj rad (objavljen u srpnju 2012.) o pacifikaciji u Riju.1 Rad pokazuje da, mada nedovršeno i nesavršeno, ovakvo rješenje ima i neporecive rezultate po pitanju sigurnosti. “U prvih trideset favela koje su pacificirane u Riju, broj nasilnih smrti spustio se za 70 posto, a broj smrti koje su posljedica policijskih intervencija sada je blizu nule”, objašnjava nam sociolog. Kao dugogodišnjeg kritičara nasilnog postupanja snaga reda, Cana se ne može optužiti za pretjeranu ljubav prema policiji. Ni njegov izvještaj ne štedi policijske nepravilnosti i sumnjive strateške izbore: “Bilo bi daleko razboritije prvo pacificirati favele s najviše nasilja. No izbor se radi prema njihovoj važnosti za velika sportska događanja, a ne prema stopi kriminaliteta.” Poručnik Robson Rodrigues iz vojne policije u Riju, jedan od mozgova projekta pacifikacije, drage volje priznaje da su “ipak Olimpijske igre [dalje u tekstu OI koje će se održati 2016.] one koje određuju naš izbor. Čak bih rekao da nije tih događanja, pacifikacija nikada ne bi ugledala svjetlo dana.”

Pacifikacija se izrodila iz nečega što se u Riju zove “iznimnom konjunkturom”: grad je dobio organizaciju OI te je prvi put sklopljen politički savez u koji su uključeni i bivši predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva (Radnička partija, ljevica) i državni guverner Sergio Cabral (iz Stranke za brazilski demokratski pokret, PMDB, desni centar) i gradonačelnik Rija Eduardo Paes (PMDB). Borba protiv kriminalnih organizacija već neko vrijeme nije davala gotovo nikakve rezultate, ako ne računamo konstantni porast smrtnosti, naročito među mladim crncima. Stoga je mala skupina policajaca 2005. godine poslana u Boston kako bi analizirala operaciju Cease fire (Prekinite paljbu) provođenu u siromašnim (dakle crnačkim) četvrtima u Bostonu. Zamisao je bila da se osnuje kontaktna policijska jedinica, koja bi bila suprotnost zamislima gradonačelnika New Yorka Rudolpha Giulianija i njegovoj politici “nulte tolerancije”, provođenoj između 1994. i 2001. godine. U Bostonu i Riju policija je svoje napore usredotočila na oružje, a odrekla se uplitanja u trgovinu drogom. Međutim, tu je zadaću teže ostvariti u Brazilu, gdje policija mora ponovno izboriti pristup područjima u koja se dosad usudila zalaziti samo povremeno, u slučajevima izbijanja nasilja.

Prva je operacija izvedena 2008. godine, a mediji su tom prilikom stvorili pojam pacifikacije (koji se uopće nije koristio u Bostonu). Otada su se ustalili određeni simboli: elitna policija Bataljuna za specijalne operacije (Batalhão de Operações Policiais Especiais ili BOPE) – koju je proslavio film Elitni odred (Tropa de elite) iz 2007., jedan od velikih komercijalnih uspjeha brazilskog filma – postavlja svoju zastavu nasred područja prije ulaska Policijske jedinice za pacifikaciju (UPP). Tako se jasno signalizira “promjena vlasnika”. Pod izlikom izbjegavanja nasilja, operacije se najavljuju unaprijed, ne bi li se dilerima i oružju dala prilika da nestanu. Po tom se scenariju odvija većina pacifikacija – bez ispaljena metka.

Kada se UPP jednom na nekom području smjesti, započinje druga faza pacifikacije: na scenu stupa socijalni UPP, “osnovna komponenta bez koje sigurnosna politika ne može uspjeti”, ističe pukovnik Robson Rodrigues. Cilj je pokrenuti javne službe i stvoriti sustav koji je namijenjen povećanju dinamičnosti lokalne ekonomije. “Na papiru, projekt se čini divnim, no ako pogledamo činjenice, sredstava je malo, a demokracije – nimalo”, žali se urbanist Neiva Vieira da Cunga. Gradu se predbacuje izgradnja skupih žičara na brežuljcima, dok stanovnici prvenstveno zahtijevaju bolnice i kanalizaciju. Osim toga, stanovnike se ne pita za mišljenje kada ih se iseljava pod lažnim izgovorima da žive na riskantnim područjima. “Sve favele mogu se smatrati riskantnim područjima. Grad se tako zapravo rješava stanovnika koji žive na višim područjima kako bi napravili vidikovce Rija. Oni samo pometu stanovnike koji tamo žive oduvijek, kao u Santa Marti, prvoj pacificiranoj faveli”, kaže urbanist. Favela Providencia, smještena iznad gradske luke, ispražnjena je kako bi se napravilo mjesta za turistički projekt povezan s Olimpijadom. Za tamošnje stanovnike, ovaj mir ima jako gorak okus.

Uza sve to, već su vidljive određene društvene i ekonomske promjene. Za Ignacija Cana, upravo je to jedan od najpozitivnijih učinaka pacifikacije: “Smanjenje stigmatizacije favela je stvarno; stanovnici više ne osjećaju potrebu da sakrivaju svoju adresu kada traže posao.” Stanovnici pacificiranih favela napokon dobivaju službena zaposlenja. No hoće li to biti dovoljno da se mlade udalji od trgovine drogom? “Dilanje nije isključivo priča o novcu, već i o moći. Pacifikacija je politikom razoružavanja srušila neke kule, pa je dilanje znatno izgubilo na privlačnosti”, procjenjuje Rubem Cesar, ravnatelj nevladine organizacije Viva Rio, koja već dvadeset godina djeluje u favelama. Privlačnosti, međutim, i dalje nedostaje policiji, posebno kada, što je čest slučaj, nastupa kao “okupacijska sila” koja provodi isti oblik autoritarne društvene kontrole.

S francuskog prevela Marija Ćaćić

1Laboratório de Análise da Violência, Os donos do morro: uma avaliação exploratória do impacto das unidades de polícia pacificadora (UPPS) no Rio de Janeiro (Studija o utjecaju Policijskih jedinica za pacifikaciju (UPPS) na Rio de Janeiro), Université fédérale de Rio de Janeiro, 2012.