Krešimir Zovak

Ultrakonzervativni podržavatelji vladajuće stranke Pravo i pravednost (PiS) zahtijevaju dodatno zaoštravanje zakona o pobačaju. No taj rigorozni napad mogao bi pojačati već postojeće protivljenje tek izabranoj vladi

U nekoliko poljskih gradova, za vrijeme nedjeljnog euharistijskog slavlja 3. travnja, dogodilo se nešto što se u crkvama ne viđa često. Kada su svećenici najavili čitanje pisma poljskih biskupa u kojem se traži zaoštravanje zakona o abortusu, dio žena je demonstrativno napustio crkvu, a u jednoj varšavskoj crkvi, feministička aktivistica se drznula glasnim negodovanjem prekinuti čitanje pisma. Istoga dana, diljem Poljske, u organizaciji stranke Razem, dogodili su se masovni prosvjedi protiv “torture nad ženama”. Povod su bile izjave premijerke Beate Szydło i predsjednika vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczyńskog, koji su izrazili svoju podršku građanskoj inicijativi koja zahtijeva potpunu zabranu abortusa, iako već sada Poljska uz Irsku ima najrigidniji zakon o pobačaju u čitavoj Europskoj uniji. Pobačaj je dozvoljen samo u slučajevima kada je trudnoća posljedica silovanja, kada ona ugrožava život ili zdravlje žene i kada se u ranom stadiju trudnoće utvrde ozbiljne malformacije ploda. Prema nekim procjenama, u Poljskoj se godišnje obavi oko 150.000 ilegalnih pobačaja,1 dok bogatije žene pobačaje obavljaju u privatnim klinikama u susjednim zemljama.

U Poljskoj građanske inicijative mogu uputiti zakonske prijedloge u parlamentarnu proceduru ukoliko prikupe sto tisuća potpisa podrške. Po pitanju zakona o pobačaju, to se već dogodilo prošle godine, pa je u rujnu Sejm glasao o prijedlogu inicijative Stop pobačaju kojim se tražila potpuna zabrana abortusa. Prijedlog je odbačen, iako su svi zastupnici, tada opozicijskog, a danas vladajućeg PiS-a, podržali tu inicijativu. Tokom mandata prošle vlade, bilo je čak pet pokušaja promjene dotičnog zakona, bilo u smjeru zaoštravanja ili liberalizacije, no zakon je u konačnici ostao nepromijenjen. Zanimljivo, osmogodišnja vladavina relativno liberalne Građanske platforme (PO) nije donijela baš nikakvo popuštanje rigidne zakonske regulative, koja datira još iz 1993. godine.

Početkom devedesetih, kada je smrt slavnog poljskog radničkog pokreta nagovijestila eru žestokih kulturnih ratova, započela je i rasprava o zabrani tada još legalnog pobačaja. Ona je završena onime što se do danas tragikomično naziva kompromisom, kojim je pobačaj zabranjen u svim osim u gore navedenim slučajevima. Taj “kompromis” je izazvao najveću građansku mobilizaciju još od vremena prve Solidarnosti s početka osamdesetih godina, pa su zagovornici prava na pobačaj organizirali prikupljanje potpisa s ciljem raspisivanja referenduma o tom pitanju. Prikupljeno je čak milijun i sedamsto tisuća potpisa, koje je parlament u konačnici ignorirao. Blagu liberalizaciju zakona u dva je navrata pokušala provesti socijaldemokratska vlada SLD-a: 1994. godine spriječio ju je veto tadašnjeg predsjednika Lecha Wałęse, a 1996. odluka ustavnog suda kojom je liberalizirani zakon proglašen protuustavnim. Iako su socijaldemokrati tijekom predizborne kampanje 2001. godine ponovno istaknuli ublažavanje zakona koji regulira prekid trudnoće kao jednu od bitnih točaka svog programa, nakon velike izborne pobjede potpuno su odustali od potezanja ovog pitanja. “Tadašnji premijer Leszek Miller nije želio sukob s Crkvom koja je podupirala ulazak Poljske u Europsku uniju.”2 Otada pritisci za promjenom ovoga zakona češće dolaze iz suprotnog smjera.

Osim što aktualni prijedlog inicijative Stop pobačaju zahtijeva beziznimnu zabranu pobačaja, te postulira potrebu zaštite prava na život u prenatalnoj fazi, on nudi i preciznije određenje trenutka u kojem počinje život. Novi zakon bi tako trebao definirati početak života kao moment “spajanja muške i ženske spolne stanice”.3 Nadalje, ovaj prijedlog, uz dosadašnju mogućnost kaznenog gonjenja doktora koji izvedu ilegalni abortus, predviđa i mogućnost kažnjavanja žena koje su se odlučile pobaciti kaznom do 5 godina zatvora. Iz stranke Razem, koja vrši mobilizaciju protiv ovog prijedloga, ističu kako bi usvajanje takvog zakona značilo da će svaka žena koja doživi spontani pobačaj biti automatski osumnjičena za počinjenje kaznenog djela. Istaknuti član stranke, Adrian Zandberg, nazvao je ovaj prijedlog zakona barbarskim: “To je zakon koji će uzrokovati to da silovatelji budu posredno zaštićeni od strane države. (…) Već danas imamo veliki problem s prikrivanjem silovanja. Već danas mnoge silovane žene u Poljskoj ne prijavljuju policiji što im se dogodilo.”4

Zasad ipak nije jasno želi li se Kaczyński uopće upustiti u još jednu tešku bitku nakon što je već snažno antagonizirao značajan dio društva, osobito jer ankete pokazuju da većina Poljaka ne podržava najavljene promijene zakona o pobačaju.5 Mediji špekuliraju kako je moguće da će PiS nastojati što duže odgađati konačno donošenje odluke o ovom vrućem pitanju. Špekulacije su potaknute i držanjem predsjednika parlamenta Mareka Kuchcińskog koji mora dati zeleno svijetlo kako bi moglo započeti prikupljanje potpisa, no on to nije odmah učinio, kako su očekivali u inicijativi Stop pobačaju, već je naložio predlagatelju doradu prijedloga zakona, navodno, kako bi se zadovoljilo sve formalne kriterije. Osim toga, već sada se unutar PiS-a mogu čuti disonantni tonovi. Potpredsjednik vlade i ministar znanosti i visokog obrazovanja Jarosław Gowin, nakon što se deklarirao kao protivnik abortusa, taktičkim je razlozima objasnio svoje protivljenje potpunoj zabrani. Prema njemu, to bi moglo “dovesti do bunta, koji bi u perspektivi od nekoliko godina mogao dovesti do potpune liberalizacije zakonodavstva”.6 Kaczyński je nagovijestio kako će zastupnici njegove stranke dobiti odriješene ruke da glasaju po svojoj savjesti, ali kako očekuje da će većina, a možda čak i svi, podržati zakon. Ipak, neki mediji procjenjuju kako bi dio zastupnika PiS-a mogao glasati protiv zakona. S druge strane, zakon će vjerojatno podržati većina zastupnika iz redova još radikalnije desnog Kukiza’15, a moguće i dio konzervativnih zastupnika PO-a, što konačni ishod čini još neizvjesnijim.

Sve u svemu, za Kaczyńskoga i njegovu stranku situacija se sve više komplicira. Nedugo po dolasku na vlast PiS je izazvao masovne proteste zakonodavnom ofenzivom, koja je uključivala onesposobljavanje ustavnog suda, uspostavljanje čvrste kontrole nad javnim medijima i donošenje zakona koji tajnim službama dozvoljava snažniji nadzor građana na Internetu. Inzistiranje na zaoštravanju zakona o pobačaju moglo bi rezultirati širenjem i homogeniziranjem ionako brojnih opozicijskih snaga. S druge strane, odustajenje od toga donosi potencijalni sukob s jednim od najvažnijih saveznika aktualne vlade – Katoličkom Crkvom.


1 Olga Bierut, “Sprawa Alicji Tysiąc niewiele zmieniła. Polki wciąż wolą usuwać ciążę nielegalnie”, 23. srpnja, 2014., tvn24.pl
2 Andrzej Morozowski, “Aborcja w Polsce: (nie)moralny kompromis”, 24. rujna 2012., historia.focus.pl
3 “Całkowity zakaz aborcji, kary więzienia. Co przewiduje kontrowersyjny projekt”, 4. travnja 2016., tvn24.pl
4 Facebook stranica partije Razem, 3. travnja 2016.
5 “Sondaż CBOS: większość za możliwością aborcji m.in. przy zagrożeniu życia matki”, 7. travnja 2016., wiadomosci.wp.pl
6 “Gowin: całkowity zakaz aborcji doprowadziłby do buntu”, 3. travnja 2016., tvp.info