Serge Halimi

Tijekom predizborne kampanje, Donald Trump je izazivao iritaciju i zabrinutost kod velikog djela političkog establišmenta zbog svojih kritika NATO-a i iskazivanja simpatija prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ipak, po stupanju na dužnost, ispostavilo se da će Trumpova vanjska politika uvelike ostati unutar okvira koji su postavile prethodne administracije. Jedina novost koju bi novi stanar Bijele kuće mogao donijeti jest eskalacija već postojećih sukoba

Kada impulzivni šef države, koji pokazuje premalo interesa za popunjavanje rupa u vlastitom znanju, postane vrhovni zapovjednik najmoćnije svjetske vojske, nužno je imati spremne brojne osigurače. Ipak, nakon što je predsjednik Donald Trump svojim generalima naredio bombardiranje Sirije i poduzimanje mornaričkih manevara u Aziji, dobio je podršku američkih političara, i republikanaca i demokrata, kao i gotovo svih medija, uključujući europske. Jedne francuske dnevne novine opisale su napade na Siriju kao “na neki način oslobađajuće”.1 Pedeset i devet projektila ispaljenih na zračnu bazu na Bliskom istoku pretvorilo je nepopularnog predsjednika neprestano optuživanog za amaterizam i nepotizam u odlučnog i osjećajnog čovjeka koji ne može obuzdati svoju humanost kada vidi fotografije “slatkih beba… okrutno ubijenih u izuzetno barbarskom napadu”.

U siječnju 1961. godine, tri dana prije napuštanja svoga ureda, republikanski predsjednik Dwight Eisenhower upozorio je Amerikance na vojno-industrijski kompleks čiji se “ekonomski, politički pa čak i duhovni utjecaj osjeti u svakom gradu, svakoj saveznoj državi i svakom uredu federalne vlade”. Sudeći po naglim zaokretima koje je Trump učinio, ovaj kompleks je bio itekako aktivan proteklih mjeseci. Trump je 15. siječnja rekao da je NATO “zastario”, da bi 13. travnja ustvrdio suprotno. Prije nekoliko mjeseci računao je na to da će mu Rusija postati saveznik. Zatim je 12. travnja izjavio da su odnosi s Moskvom “možda najgori ikada”.

Prema ruskom premijeru Dmitriju Medvedevu, prije nego se “izborna izmaglica raščistila” Trump je već bio “slomljen od strane postojećeg sistema moći” u Washingtonu, stavljen pod kontrolu “duboke države” (deep state), koja si nikada ne dozvoljava da ju od njezinih strateških prioriteta odvrati promjena u Bijeloj kući. Republikanci i demokrati koji su najviše nostalgični za Hladnim ratom mogu se radovati jer, iako Trump možda nalikuje lutki, barem se ne radi o ruskoj lutki.2

Kada bi Eisenhower danas bio živ vjerojatno bi uključio medije u ono što je nazvao vojno-industrijskim kompleksom. Mediji vole permanentne napetosti i ratove, a stručnjaci koje pozivaju su sve skloniji ratobornim izjavama jer više nisu regruti, potencijalno njihovi sinovi, oni koji ginu u ratovima, već “dobrovoljci”, najčešće iz radničke klase. Najveće američke novine objavile su 47 uredničkih komentara o američkim napadima na Siriju. Samo jedan im se usprotivio.3

S engleskog preveo: Krešimir Zovak


1 Libération, Paris, 9. travnja 2017.
2 Vidi Serge Halimi, “All Russian puppets?“, Le Monde diplomatique, English Edition, siječanj 2017.