Patrick Herman

“Cirkularna migracija radnika” koju zagovara Europska unija dovela je do zaokreta u priljevu radne snage: privremeni radnici podrijetlom iz Latinske Amerike, koji migriraju preko Španjolske u Francusku, gdje se zapošljavaju, polako zamjenjuju magrepsku radnu snagu

“Gospodine Leydier, spis koji držim u rukama prepun je dokaza protiv vas! Dajem vam priliku da pokažete barem malo dostojanstva i prestanete se ponašati kao hulja. Posljednji put vas pitam: Tvrdite li da gospođica Naïma Es Salah nije radila kod vas kao kućna pomoćnica?” Tog 12. prosinca 2012. prvostupanjski sud u Aix-en-Provenceu odzvanjao je oštrim riječima njegova predsjednika.

Voćar iz Gransa pognuo je glavu i ostao šutjeti. Njegova bivša marokanska radnica, službeno prijavljena kao “poljoprivredna radnica”, čekala je ovaj trenutak od rujna 2003., kada je podigla tužbu na kaznenom sudu. Ona se od 2001. godine usuđuje na televiziji javno govoriti o sudbini onih koje se tada nazivalo “OMI ugovori”i, tj. sezonskim radnicima.

O čemu je razmišljala te srijede? O tome kako je radila dvanaest do petnaest sati dnevno, osam mjeseci u godini, i tako deset godina? O tome da su joj zabranjivali da izlazi van i priča sa susjedima? Da su joj prijetili smrću? Presuda je pala: godina dana uvjetnog zatvora i simbolična kazna od jednog eura za “krivotvorenje dokumenata i uporabu krivotvorina” te “neprijavljivanje radnika”.

“Teška droga mediteranskih proizvođača”, tako je prije trideset godina Jean-Pierre Berlan, počasni predsjednik Nacionalnog instituta za agronomska istraživanja (Institut national de la recherche agronomique, INRA), nazvao sustavno pribjegavanje zapošljavanju stranih sezonskih radnika na jugu Francuske.

Ondje je razvoj ranih intenzivnih poljoprivrednih kultura šezdesetih i sedamdesetih godina rezultirao masovnom pojavom ovih ugovora. Ti radnici, uglavnom Marokanci i Tunižani, predstavljali su za provansalsku poljoprivredu pravi “Maršalov plan”. No ne zadugo: ulazak Španjolske na zajedničko europsko poljoprivredno tržište, a potom sloboda kretanja proizvoda nametnuta ugovorima sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), doveli su u konkurentski odnos proizvodna područja iz cijelog svijeta. Sezonac je tako postao varijabla prilagodbe za poslodavce koji su morali smanjiti troškove proizvodnje. Departman Bouches-du-Rhône postao je poznat kao poligon za ponovni procvat prikrivene ekonomske imigracije, pri čemu je bitnu ulogu odigrao i tamošnji većinski poljoprivredi sindikat.

Drugdje je ta realnost ostala nevidljiva. Sve dok se nije čuo glas Naïme Es Salah. Otada se počinje širiti strah. U gradu Saint-Martin-de-Crauu dvjesto pedeset sezonaca poljoprivrednog poduzeća Sedac štrajkom u srpnju 2005. ukazalo je na grozne uvjete stanovanja. U veljači 2010. godine kasacijski sud potvrdio je prethodno izrečenu presudu: tri mjeseca uvjetnog zatvora i novčana kazna za poslodavca Laurenta Comtea. Aït Baloua, još jedan poljoprivredni radnik, pokrenuo je bitku na upravnom sudu protiv prefekta departmana Bouches-du-Rhône.

U svibnju 2010., Državni savjet (Conseil d’Etat) naložio je državi da izda boravišnu dozvolu ovom bivšem “marokanskom sezoncu” koji je zapravo već dvadeset i tri godine stalno zaposlen u jednom poljoprivrednom poduzeću, za koje je besplatno odradio poslove u protuvrijednosti od otprilike tri godine punog radnog vremena.

Dvadeset i četiri zaposlenika iz doline Berre kojima je uručen nezakonit otkaz dobila su pravnu bitku na trgovačkom sudu nakon sedam godina sudskog postupka. U prosincu 2008. godine dva su poduzeća, protiv kojih su spomenuti radnici vodili sudski postupak, izgubila spor te su morala radnicima isplatiti više od milijun eura za naknadnu isplatu plaća, prekovremene sate, neprijavljeni rad, nezakonit otkaz itd. Tu je odluku u siječnju 2011. potvrdio i žalbeni sud u Aix-en-Provenceu.

U prosincu 2008. godine, Ured za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti (fr. Haute autorité de lutte contre les discriminations et pour l’égalité, HALDE) osudio je prakse nekih poljoprivrednih poduzeća iz departmana Bouches-du-Rhône. Prefektura je oštro ukorena jer je od 2007. godine odugovlačila sudsku proceduru po pitanju rješavanja opetovanih zahtjeva za boravišnim dozvolama za rad koje je predavala skupina odvjetnika. Na kraju je odobreno više od tisuću boravišnih dozvola.

Sve ovo navelo je vlasnike poduzeća na razmišljanje, ali ne o sudbini svojih radnika, već o tome kako da prilagode svoj sustav radne snage. Tako je konačno svanulo agencijama za privremeno zapošljavanje, jer Europska unija sada govori o “cirkularnoj migraciji radnika” i “partnerstvu za mobilnost”. Velik broj tih agencija specijaliziranih za poljoprivredne poslove smješteno je u Španjolskoj (Agroempleo, Agroprogres, Emagri i prije svega Terra Fecundis), koja će se ubrzo prometnuti u vodeću zemlju za transnacionalni transfer privremenih radnika koji dolaze iz zemalja van granica EU-a. Prije svega prema Francuskoj. Od 2009. u departmanu Bouches-du-Rhône oko tisuću Ekvadoraca zamijenilo je gotovo trećinu bivših sezonskih radnika, tzv. OMI ugovore. Kao i andaluzijski jagodari iz regije Huelva, poslodavci iz regije Crau žele podijeliti radnike prema njihovom podrijetlu i tako fragmentirati tržište rada.

Kolumbijci, Peruanci i Bolivijci odsad pritječu u velikom broju. Oni koji stižu posljednji, najposlušniji, ujedno su i najpoželjniji. Smješteni su u kućnom pritvoru na plantaži, ne govore jezik, ne znaju čak ni gdje su, svakog ih dana mogu otpustiti. Isplata plaća ili otvaranje zdravstvenog osiguranja za radnike jako su mutni. Kako inspekcija rada može natjerati poslodavce da poštuju minimum prava predviđenih radnim zakonodavstvom kada je jedva trećina radnika uopće prijavljena?

Ovaj novi način zaobilaženja radnih propisa buja i u drugim francuskim regijama, naročito Landesu za vrijeme branja šparoga. Rijetke grupe za pomoćii nemaju drugog izbora nego da vrše pritisak na institucije pravne države kako bi ih prisilile da rade svoj posao. A to zahtijeva strpljenje i upornost. Gospodin Leydier nedavno je uložio žalbu na presudu. Izgleda da će se Naïma Es Salah ipak morati strpjeti još nekoliko mjeseci…

S francuskog prevela: Jelena Miloš

i Ured za međunarodne migracije (fr. L’office de migrations internationales, OMI) naslijedio je Nacionalni ured za imigraciju (fr. Office national d’immigration, ONI). Zamijenjen je prvo Nacionalnom agencijom za prihvat stranaca i migracije (Agence nationale pour l’accueil des étrangers et des migrations, ANAEM), a zatim Francuskim uredom za imigraciju i integraciju ( l’Office français pour l’immigration et l’intégration, OFII).

ii Kolektiv za zaštitu stranih radnika u poljoprivredi (Le Collectif de défense des travailleurs étrangers dans l’agriculture, Codetras, www.codetras.org) djeluje u departmanu Bouches-du-Rhône.