Jean-Loup Amselle

U New Age potrazi za “autentičnom mudrošću”, “harmonijom” ili “alternativnim znanjem” recentno hodočasničko žarište je i peruanska prašuma. Od konzumacije tradicionalnog halucinogenog pića peruanskih šamana ayahuasce mnogi zapadnjaci se nadaju prosvjetljenju ili ozdravljenju. Unatoč rizicima i brojnim kritičarima, ekonomski značaj šamanskog turizma za zemlju ipak kontinuirano raste

U peruanskom dijelu Amazonije posljednjih desetljeća neprestano raste broj turista koji pristižu iz cijeloga svijeta u potrazi za halucinogenim pićem, ayahuascom. Ta bi supstanca, konzumirana pod nadzorom šamana, trebala izazvati vizije i izliječiti određene bolesti. Šamanski se turizam razvio u pravu industriju, modni fenomen koji je zauzeo znatan dio javnog prostora u medijima zapadnog svijeta. Nebrojena su svjedočanstva o psihodeličnim avanturama onih koji odlaze u Peru kako bi konzumirali taj čarobni napitak, iz duhovnih ili medicinskih razloga.

U nedostatku službenih podataka, nemoguće je izmjeriti protok turista. Njega je i inače teško bilježiti, jer turisti većinom putuju pojedinačno, i to u mjesta raspršena po nepreglednom geografskom području. Broj šamanskih turista koji se svake godine zaputi u peruanski dio Amazonije procjenjuje se na najmanje nekoliko stotina. Stižu iz Europe, SAD-a, pa i drugih zemalja Latinske Amerike, poput Argentine ili Čilea.

U takozvanim lodges ili albergues, kampovima smještenim u šumi nedaleko urbanih središta Iquitosa, Pucallpe ili Tarapota, šamani primaju posjetitelje na razdoblje od nekoliko dana, pa sve do više mjeseci. Smještaj koji uz primjerke amazonske flore i faune vrlo često donosi dašak “divlje” prirode, u isti mah nudi udobnost po ukusu zapadnjaka. Tako internetska stranica šamanskog centra Blue Morpho u blizini Iquitosa, koji vodi sjevernoamerički šaman Hamilton Souther, obećava šarm “amazonske prašume” i istodobno jamči najbolje higijenske i sigurnosne uvjete.[i]

Razvoj turizma temeljenog na ayahuasci dio je ekonomske djelatnosti koja, poput šamanizma općenito, podrazumijeva nekoliko etapa i sudionika koji napitku pridaju vrijednost. Za početak, tu su širitelji šamanske vjere, koji se pojavljuju u čitavom nizu medija: knjiga, novina, časopisa, igranih i dokumentarnih filmova, videa, internetskih stranica, lokalnih peruanskih turističkih zajednica, zapadnih spiritualističkih i New Age udruga koje se zanimaju za “istraživanje čudesnog”[ii] itd. Oni promiču vjeru u postojanje “biljnih učiteljica” ili “biljnih voditeljica”, koja se oslanja na dugu tradiciju romantičarskih ideja o snazi vidovitosti, nadnaravnih pojava i holističke medicine. Širenje tih ideja oslanja se i na pisanje poznatih pobornika uzimanja halucinogenih supstanci, bilo starih poput Antonina Artauda, Aldousa Huxleyja, Allena Ginsberga, Williama Burroughsa i Carlosa Castañede ili suvremenih, poput Amélie Nothomb[iii] i Vincenta Ravaleca.[iv] No šamansku vulgatu pronose i nastavljaju u prvom redu esejist Jeremy Narby i filmaš Jan Kounen, doprinijevši masovnom priljevu turista u Amazoniju.

Šaman kao poduzetnik

U svojoj knjizi Le Serpent cosmique, l’ADN et les origines du savoir[v] (Kozmička zmija, DNK i izvori znanja) Narby je uspostavio vezu između strukture kromosoma i “kozmičke zmije” – anakonde, koja bi se trebala dosljedno pojavljivati kao vizija prilikom uzimanja ayahuasce. Kounenov dokumentarac D’autres mondes (Drugi svjetovi) spaja reportažu o svijetu ayahuasce u peruanskom dijelu Amazonije (naročito u zajednici Shipibo) i intervjue sa znanstvenicima koji potvrđuju ideju da su halucinacije koje ova supstanca izaziva “provjerene” i da su pretekle određena znanstvena otkrića.[vi] Film Blueberry istoga redatelja, slobodna adaptacija Moebiusovog stripa (preminuo 2012., također poklonik “izmijenjenih stanja svijesti”), predstavlja Guillerma Arévala, jednog od glavnih peruanskih šamanskih poduzetnika, u ulozi samoga sebe.[vii]

Prije samo dvadesetak godina, naziv za iscjelitelja iz amazonske šume u Peruu, curandero, razvojem turizma polako je zamijenjen pojmom “šamana” (shaman na španjolskom). Nekoliko velikih šamana povezanih s razvojem sektora predstavljaju se kao Peruanci ili stranci, kao autohtoni ili stanovnici miješanog porijekla. Nije važno što su: ove vrlo fleksibilne kategorije u osnovi služe određivanju položaja na tržištu ayahuasce. Ako Arévalo i pripada zajednici Shipibo, koja je na glasu po sposobnostima svojih šamana, drugi njegovi kolege su miješanog porijekla ili došljaci sa sjevera Amerike. Među njima možemo naći čak i francuskog liječnika Jacquesa Mabita, poznatog po tome što u svojem terapeutskom centru Takiwasi de Tarapoto liječi europske i peruanske narkomane.

Visoke cijene po kojima veliki šamanski poduzetnici turistima naplaćuju smještaj (od 50 do 170 dolara po danu), čime ostvaruju više no dovoljan profit, u kontrastu su s mizernim plaćama koje dobivaju šamani i peruanski zaposlenici u kampovima.[viii]

Općenito, postoje tri vrste turista. “Mistici” dolaze u Amazoniju kako bi se zabavili i sami doživjeli viziju jaguara ili anakonde. Medicinski turisti u centre dolaze izliječiti bolesti bilo koje vrste, kako fizičke (rak, multiplu sklerozu, AIDS itd.), tako i psihičke. U ovoj su skupini i terminalni bolesnici kojima je Amazonija posljednja nada za ozdravljenje. No ono što čini okosnicu industrije je liječenje “stresa”, prave bolesti Zapada, prema mišljenju šamana. “Vi zapadnjaci imate bogatstvo, mi peruanski šamani imamo mudrost”, česta je šamanska izjava. Kako na Zapadu briga o zdravlju za starije osobe postupno poskupljuje, nije teško zamisliti da će Amazonija malo-pomalo postati golemi dom za umirovljenike… U svakom slučaju, tome se okreće nemali broj “šamana-poduzetnika” koji napuštaju ayahuasca turizam radi osnivanja alternativnih bolnica s čitavom lepezom takozvanih “tradicionalnih” tretmana u ponudi.

Posljednja velika kategorija turista: oni koji žele steći znanje ayahuasca medicine kako bi sami postali šamanima. Brojnim velikim centrima više nije dovoljno da naprosto primaju turiste, nego tijekom dužih perioda podučavaju sljedbenike koji se, nakon što svladaju medicinu amazonskih biljaka svojih “učiteljica”, kao “biljni liječnici” raspršuju čitavim svijetom i posvećuju prenošenju znanja učitelja. One koji pokušavaju riješiti psihičke i fizičke probleme ili ovisnosti o raznim drogama upućuju na terapeutske centre peruanskog dijela Amazonije.

Mračna strana šamanističke groznice

Na taj način mreže fitoterapeuta postaju neka vrsta sekti i upravo zbog toga amazonski šamanizam usmjeren na upotrebu ayahuasce osuđuju mnoge organizacije, poput francuske Međuresorne misije za nadzor i borbu protiv sektaških devijacija (Miviludes)[ix] ili udruge Oprez, psihoterapija. Te organizacije prozivaju izopačeni New Age šamanizam jer indoktrinira ljude i čini ih podložnima utjecaju šarlatana. Guy Rouquet, predsjednik udruge Oprez, psihoterapija, smatra da se “šamanizam pretvorio u tržište koje obiluje šarlatanima, iluzionistima i prevarantima, na ogromnu štetu onih stanovnika, bilo autohtonih ili stranih, koji žele sačuvati drevna znanja i mudrosti za dobrobit svojeg vlastitog naroda, kao i za dobrobit čitavog planeta”.[x]

Nekoliko je sudskih postupaka pokrenuto protiv francuskih mreža koje su kandidate usmjeravale na “putovanja” u amazonske centre. Završetkom tih procesa 2008., ayahuasca je konačno zabranjena i otada se u Francuskoj svrstava pod opojne droge. Kritičari ipak priznaju da tradicionalni šamanizam, koji je peruanska vlada proglasila kulturnim naslijeđem zemlje, ima svoje pozitivne strane. Stav vlade je pak vrlo dvosmislen: s jedne strane brani “autentično” korištenje ayahuasce, kakvo se i danas prakticira u “autohtonim zajednicama” Amazonije, dok s druge potiče razvoj turizma zasnovanog na upotrebi te supstance, ne mareći za rizike koje donosi.

Silovanja, srčani udari, smrti nastale zbog unošenja napitka… Među svim “nesrećama” u francuskim je medijima najviše odjeka imala smrt bivšeg trapezista Fabricea Championa koji je 2011. ostao paraliziran u centru Espiritu de Anaconda u Iquitosu. Verzije tog užasnog događaja koje kolaju u javnosti međusobno su proturječne: dok jedne optužuju Arévala, druge ga oslobađaju optužbi ističući mladićevu nepromišljenost kao glavnog krivca.

Nemili događaji koji se pojavljuju s vremena na vrijeme velik su problem za peruanske vlasti, kojima “ayahuasca turizam” donosi znatnu financijsku korist, čiji je točan iznos nemoguće procijeniti. Stoga pokušavaju zakonski regulirati zanimanje šamana i osigurati da su turisti koji dolaze u Peru kako bi ondje konzumirali ayahuascu u dovoljno dobrom fizičkom stanju da podnesu unošenje supstance.

Uzimanje ayahuasce nekada je prakticirala samo nekolicina autohtonih zajednica amazonske prašume, i to isključivo u određenim društvenim prigodama, najčešće prilikom inicijacije šamana. No zbog ekonomskog razvoja regije, posljednjih se desetljeća proširilo i na druge skupine (stanovnike miješanog porijekla, strance), i to nauštrb upotrebe drugih psihoaktivnih supstanci koje su nekoć masovno korištene u društvenim ritualima i u terapeutske svrhe, poput duhana. Za turiste koji odlaze u Amazoniju ili konzumiraju ayahuascu u zapadnim zemljama u kojima je to još dopušteno (Belgija, Nizozemska, Portugal itd.), ova je “produhovljena” biljka stvorila novu religiju, zamjenjujući stara vjerovanja i odvlačeći pozornost na izvanljudski svijet, u ovom slučaju biljni.

New Age kao oblik depolitizacije

Budući da amazonski šamanizam izdvaja pojedinca iz društvenog svijeta koji ga okružuje, usmjerava ga prema unutarnjem ja i povezuje isključivo s “duhom” biljke, može predstavljati i novi oblik depolitizacije. Tako igra ulogu sličnu svim psihološkim metodama kojima se subjekti tjeraju na prihvaćanje normi i konformizam. U doba sutona “velikih priča” i procvata New Age duhovnosti, koja od romantizma preuzima velike teme poput vidovitosti ili komunikacije s pokojnicima, ayahuasca turizam ima svijetlu budućnost.

U temelju New Age struje leži ideja da čovjek na ovome svijetu nema dovoljno mjesta za sebe i da se mora okrenuti prema drugim svjetovima. Trebali bismo dakle odbaciti znanstvenu i tehničku ljušturu i pokazati se osjetljivijima na duhovne i kozmičke utjecaje, na skrivena svojstva minerala, biljaka i životinja. Pritom stupanje u odnos sa svemirom i hvatanje duhovne energije koja putuje iz Indije u indijansku Ameriku čine svakodnevicu šamanizma i New Age turizma, koji obnavljaju romantičarsku ideju da se duhovnom svijetu može pristupiti raskidom s materijalnim.

Šezdesetih i sedamdesetih godina bilo je onih koji su u konzumaciji LSD-a među hipijima željeli vidjeti vrstu oslobođenja od konzervativnog društva. Slično je nastojanje u pozadini uzimanja ayahuasce. No ne omogućava li to pojedincu, u oba slučaja, da se nosi sa svijetom koji ga okružuje umjesto da ga promijeni?

Šamanski turizam zasnovan na upotrebi ayahuasce pokazatelj je jačanja iracionalnog koje, jer je savršeno u skladu sa suvremenim kapitalizmom, danas sve više dobiva na težini, iako vuče korijene iz daleke prošlosti. Ponekad današnji kapitalizam nazivamo “kasnim”; mogli bismo ga također nazivati i “ovisničkim” s obzirom na brojne taktike kojima zavodi pojedince (umjesto “građana” ili političkih aktera), bile one prosto simboličke, u obliku masovne konzumacije, ili se oslanjale na unošenje halucinogenih supstanci poput ayahuasce.

S francuskog prevela: Dora Slakoper

* Jean-Loup Amselle je antropolog, voditelj istraživanja na Visokoj školi za studije u društvenim znanostima (EHESS) i autor djela Psychotropiques. La fièvre de l’ayahuasca en forêt amazonienne, Albin Michel, Pariz, 2013.



[i]Vidi dosje “Tourisme, l’industrie de l’évasion”, Le Monde diplomatique, srpanj 2012.

[ii] Naročito Institut za istraživanje nadnaravnih iskustava (INREES).

[iii] “Les voix intérieures d’Amélie Nothomb”, Inexploré, br. 17, INREES, Pariz, siječanj-ožujak 2013.

[iv] Vincent Ravalec, Mallendi i Agnès Paichelet, Bois sacré. Initiation à l’iboga, Au diable Vauvert, Vauvert, 2004.

[v] Jeremy Narby, Le Serpent cosmique, l’ADN et les origines du savoir, Georg, Ženeva, 1997.

[vi] D’autres mondes, Jan Kounen, www.youtube.com

[vii] Blueberry, l’expérience secrète, DVD, 2005.

[viii] Tajnica jednog od tih centara tvrdi da zarađuje 250 dolara mjesečno.

[ix] “Rapport annuel 2009”, Miviludes,www.miviludes.gouv.fr

[x] Intervju s Guyjem Rouquetom, Bulles, br. 108, Nacionalni savez udruga za obranu obitelji i pojedinaca žrtava sekti (Unadfi), Buchelay, 4. tromjesečje 2010.