Pierre Rimbert

Nekorektan medijski tretman predsjednika britanske Laburističke stranke Jeremyja Corbyna i godinu dana nakon izbora ne jenjava. Štoviše, medijskoj harangi pridružili su se i neki nominalno progresivni mediji. Razmjere rasapa elementarnog novinarskog profesionalizma po tom pitanju sada su potvrdila i znanstvena istraživanja

Daily Telegraph ga je nazvao “balavcem” (16. rujna 2015.); BBC-ev večernji dnevnik ga je usporedio sa smetlarskim kamionom na putu za odlaganje “gubitnika” (27. lipnja 2016.). The Economist u tom protivniku mjera štednje i rata vidi “sabotera” (10. lipnja 2016.). Sun ga kvalificira kao “zaglupljenog marksista”, na naslovnici ga prikazuje s kapom dvorske lude i optužuje ga za podršku “džihadističkim luđacima s dugim bradama koji jedva čekaju da unište Zapad” (30. i 9. rujna 2015.). Najlukavija njuškala Ujedinjenog Kraljevstva otkrila su da se čovjek vozi na “maoističkom” biciklu (The Times, 14. rujna 2015.) i da bi “pozdravio mogućnost da asteroid ‘uništi’ čovječanstvo” (MailOnline, 12. kolovoza 2016.). No može li tih nekoliko bljeskova novinarskog genija rezimirati medijsku sliku čelnika britanske Laburističke stranke, Jeremyja Corbyna?

Tri studije daju procjenu te žestine. U studenom 2015. Media Coalition Reform, udruga koju se baš i ne može optužiti za ljevičarske simpatije, pročešljala je detaljno 494 članka objavljena tijekom tjedan dana koji su uslijedili nakon izbora Corbyna na čelo njegove partije, 12. rujna 2015. Zaključak: 60 posto članaka bilo je negativno nastrojeno, 13 posto povoljno.1 U srpnju 2016. odsjek za medije i komunikaciju na London School of Economics (LSE) dodatno razjašnjava medijski krajolik analizirajući 812 članaka objavljenih između 1. rujna i 1. studenog 2015. u glavnim dnevnim novinama.2 Studija zaključuje da postoji “proces ocrnjivanja koji uvelike nadilazi normalne granice demokratske debate”. Izjave samog Jeremyja Corbyna podzastupljene su, a citirani izvori većinom neprijateljski nastrojeni. Utvrđenim obrascem, vođa laburista “sustavno se tretirao s prezirom i ismijavao kao nijedan drugi politički čelnik”. Jasno, Guardian, Daily Mirror i Independent ističu se manje neuravnoteženim prikazima: 27 posto članaka iz Guardiana posvećenih Corbynu pružaju njegovo gledište bez izmjena, dok se razmjer uočen u Daily Mailu i Daily Expressu podiže na… 0 posto. Proljetos je Guardian, poznat kao glasilo progresivnog profila, svejedno nanizao lažne iskaze na Corbynovu štetu (kasnije dosta bijedno ispravljene) i pozvao na njegovu ostavku – baš kao i Mirror 28. lipnja.3

Stvari nisu bolje ni na televiziji. Od 27. lipnja do 6. srpnja, tijekom perioda žestoke krize među laburistima nakon što se nacija odlučila u korist Brexita, “večernji dnevnik BBC-a dao je gotovo dvostruko više medijskog vremena kritičarima Corbyna nego njegovim pristašama”, pokazuje nova anketa.[4] Suptilnije, tri četvrtine obrađenih tema u televizijskom dnevniku u 18h na BBC-u pratilo je brige protivnika laburističkog vođe. Štoviše, “Corbynovi pristalice počašćeni su pejorativnim atributima koji sugeriraju njihovu podršku ekstremnim stavovima”, primjećuju istraživači londonskog sveučilišta. A, podsjećaju, Corbyn “je izabran na platformi protivljenja mjerama štednje, privatizaciji i ratu u Iraku što, ako je vjerovati anketama, nailazi na veliku podršku u javnosti. Novinari takve stavove nipošto ne bi smjeli svrstavati ili povezivati s krajnostima političkog spektra”.

U zemlji u kojoj tri privatne grupacije (News Corp, Associated Newspaper i Mirror Group Newspapers) same kontroliraju 71 posto distribucije nacionalnih dnevnih novina, savezništvo tiska i desnog krila laburista u pokušaju puča protiv izabranog čelnika stranke “pokazuje se iznimno problematičnim s demokratskog gledišta”, da se poslužimo eufemizmom istraživača s LSE-a. Pošto je odbio odstupiti manje od godinu dana nakon svoje uvjerljive pobjede na stranačkim izborima, Corbynu se nameću novi izbori u rujnu. Pitanje koje ostaje neodgovoreno glasi – tko je izabrao medije koji opozivaju izabrane?

S francuskoga prevela: Mirna Šimat


1 “Corbyn’s first week: negative agenda setting in the press”, Media Reform Coalition, London, 9. studenog 2016.
2 Bart Cammaerts (ur.), Journalistic representations of Jeremy Corbyn in the British press: from watchdog to attackdog, London School of Economics, srpanj 2016.
3 Ronan Burtenshaw, “The media against Jeremy Corbyn”, Jacobin.org, 9. srpnja 2016.
4 Justin Schlosberg (ur.), “Should he stay or should he go? Television and online coverage of the Labour Party in crisis”, Media Reform Coalition, Birbeck University of London, srpanj 2016.