Krešimir Zovak

Kraj Drugog svjetskog rata 1945., Varšava je dočekala kao vjerojatno najrazrušenija europska metropola. Kako bi ubrzale obnovu grada, nove vlasti na čelu s Bolesławom Bierutom tada donose “Dekret o vlasništvu i korištenju zemlje na području Varšave” kojim su nacionalizirana sva zemljišta na području poljske metropole, s izuzetkom (barem u teoriji) onih na kojima su se nalazile rijetke građevine koje su preživjele rat.

Nekoliko desetljeća kasnije, proces restitucije vlasništva, započet devedesetih godina s ciljem obeštećenja “žrtava” Bierutova dekreta, proizveo je čitav niz apsurdnih situacija te je praćen brojnim optužbama za korupciju. Primjerice, u jednom slučaju je zabilježena “reprivatizacija” zgrade za koju je Poljska Narodna Republika još 1953. isplatila kompenzaciju bivšem vlasniku. Nadalje, veliki dio vraćene imovine ne završava u rukama legalnih nasljednika već tzv. “preprodavača prava na nekretnine”, zloglasnih biznismena koji su, često za sitne novce, otkupljivali prava na povrat imovine. Dio ih se na taj način domogao čak nekoliko desetaka nekretnina. Dokazi o povezanosti čitavog niza istaknutih političara s ovim biznisom pojavljuju se svakodnevno, a ilustrativan je podatak da se i muž aktualne gradonačelnice Varšave Hanne Gronkiewicz-Waltz kroz ovaj proces dokopao dijela vlasništva nad jednom sedmerokatnicom u centru grada, doduše, još za mandata njezina prethodnika – Lecha Kaczyńskog.

Kada Jan Śpiewak iz organizacije Miasto jest nasze (Grad je naš) kaže kako “danas ponovno gledamo refeudalizaciju ove zemlje”, moglo bi se pretpostaviti da se radi o polemičkoj hiperboli. No slučaj naselja Michałowice na jugozapadnoj periferiji Varšave, barem djelomično opravdava ovakve izjave i pokazuje da restitucija ide dalje od poništavanja Bierutova dekreta. O čemu se radi? Naime, kako je ovo naselje nastalo tek u postratnom periodu na dotada poljoprivrednom zemljištu, domovi njegovih mještana nisu trebali biti u opasnosti od bilo čijih zahtjeva za povratom vlasništva. No tada se u priču uključio grof Henryk Grocholski, odvjetnik i predsjednik Saveza poljskih plemića, kojega je predsjednik Andrzej Duda prošloga lipnja odlikovao za njegovo “društveno djelovanje”. Na nesreću mještana, naselje je sagrađeno na zemlji koja je prije rata pripadala njegovim plemenitim precima. U sklopu agrarne reforme, u razdoblju između 1944. i 1948. nacionalizirana su sva imanja veća od 50 hektara. Zemlja je djelomično ostala u državnom vlasništvu, a dio je podijeljen bezemljašima i seljacima s malo zemlje.

Dugo se vjerovalo kako za razliku od Bierutova dekreta, agrarna reforma neće biti dovedena u pitanje. Ipak, u vrijeme vlade Donalda Tuska, tadašnji ministar poljoprivrede donio je odluku kojom se zemlja na kojoj se nalazi naselje Mihałowiec vraća predratnom vlasniku. Mještani su se brzo mobilizirali i podigli tužbu, ali je Upravni sud u Varšavi prošloga rujna presudio u korist plemenitog nasljednika. Iz inicijative Miasto jest nasze upozoravaju na potencijalno otvaranje Pandorine kutije ovakvom odlukom varšavskog suda te na činjenicu da je ona u suprotnosti s prošlogodišnjom presudom Ustavnog suda, prema kojoj je poništavanje “administrativnih odluka” moguće samo unutar deset godina od njihova donošenja.1 Usprkos tome, zemlja na kojoj se nalaze “škola, banka, crkva, župno groblje, dom zdravlja, javna knjižnica…”2 sagrađeni na pustoj zemlji nakon Drugog svjetskog rata, vraćeni su u posjed grofovske obitelji. Mjesta za paniku ipak nema jer je grof Grocholski već velikodušno obznanio kako mu protjerivanje mještana iz njihovih domova nije ni na kraj pameti. Umjesto toga, zadovoljit će se isplatom sitne odštete od milijarde i pol zlota.

Ostaje za vidjeti hoće li mještani Mihałowica svome novome gospodaru dugove otplatiti u obliku novca ili tlake. No ono što je već sada jasno jest to da obračun s komunizmom i uspostavljanje tranzicijske “pravde” u Poljskoj neće poštedjeti čak ni najelementarnije dosege moderne civilizacije poput agrarne reforme koja je trebala jednom za svagda dokinuti stoljetne feudalne nepravde.

* tekst je objavljen kao okvir uz Antoni Wiesztort: Velika pljačka Varšave.


1 “Reprywatyzacja w Michałowicach”, misastojestnasze.org, 25. rujna 2016. 
2 Ewa Andruszkiewicz, “Po reprywatyzacji kamienic w Warszawie czas na majątki ziemskie? ‘Będziemy teraz chłopami pańszczyźnianymi'”, gazetaprawna.pl, 24. rujna 2016.