Thibault Henneton

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama sve se snažnije isprepliću državni i vojni ciljevi s onima tehnoloških i informatičkih inovatora. Novčana potpora države slijeva se u Silicijsku dolinu, dajući time snažnu i presudnu potporu razvoju IT-sektora, ali istodobno jačajući povezanost vojske i “novih tehnologija”, s dugoročno opasnim posljedicama za korisnike

Suradnju Silicijske doline, epicentra informatičkih inovacija, i vojske nitko više ne može zanemariti. Vojni ciljevi uvijek su bili izvrstan poticaj za istraživanje i razvoj. Preteča Interneta s početka sedamdesetih godina, Arpanet, bio je osmišljen kao strateški projekt američke Agencije za napredne istraživačke projekte (ARPA). Osnovana 1958. na zahtjev tadašnjeg predsjednika Eisenhowera, a 1972. preimenovana u DARPA-u, ova je agencija s godišnjim budžetom od 3 milijarde dolara posvećena razvoju inovacija koje bi mogle doprinijeti nacionalnoj obrani.

Šezdesetih su godina javni ugovori u području obrane potaknuli procvat tvrtki u Silicijskoj dolini. I dok javna, odnosno vojna, novčana potpora od tada nije presušila, većina tzv. libertarijanca među poduzetnicima pretvara se da ne vidi koliko važnu ulogu igraju ta državna davanja. U razdoblju od 2013. do 2018. godine, iznos koji država izdvaja za informatičku sigurnost trebao bi se povećati s 9 na 11,5 milijardi dolara.1 Amazon svoj sigurni “oblak” prodaje državnim agencijama, njih više od šest stotina, a ugovor je potpisao i s američkom Središnjom obavještajnom agencijom (CIA), i to u vrijednosti od 600 milijuna dolara.2 Ugovori između javnih službi i privatnog sektora uvelike razotkrivaju upletenost privatnih tvrtki u nadzor. ”Čak su i infrastrukturu američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) izgradile privatne tvrtke!”, objasnila je pred pomno odabranom kalifornijskom publikom godinu nakon afere Snowden Anne Neuberger, osoba zadužena za osiguravanje suradnje između tih dvaju svjetova ispred obavještajne agencije.3

Činjenica jest da ova suradnja pomalo nalikuje na rotacijska vrata. Među najznačajnijim primjerima razmjene kadrova možemo istaknuti slučaj šefa sigurnosti Facebooka koji je 2010. prešao u NSA ili Regine Dugan, bivše direktorice DARPA-e, koja je trenutno potpredsjednica Googlea, ili pak slučaj bivšeg savjetnika Hillary Clinton u Državnom tajništvu, koji je postao odgovoran za strategiju u Microsoftu.4 Ne zaboravimo ni da je Condoleezza Rice članica upravnog odbora tvrtke Dropbox. Dugogodišnja doajenka Stanforda, sveučilišta koje je najuže povezano sa Silicijskom dolinom (upravo su tu stvoreni Google i Cisco), Condoleezza Rice je, postavši državnom tajnicom u Bushevoj vladi, postala i najočitiji dokaz odnosa između (javnog) sektora obrane i (privatnog) tehnološkog sektora. Da ne spominjemo kako u Washingtonu, ali i u Bruxellesu, troškovi lobiranja internetskih divova (sada najvrednijih svjetskih kompanija) neprestano rastu.

DARPA pak suptilno pokušava dovršiti tu osmozu dodjeljivanjem milijuna dolara srednjoškolcima u obliku stipendija, s ciljem stvaranja rasadnika hakera (putem programa Manufacturing Experimentation and Outreach, Mentor). Agencija organizira i informatička natjecanja poput Cyber Grand Challengea, u kojem se informatičke ekipe bore za nagradu od dva milijuna dolara pokušavajući osmisliti najbolji program za zaštitu mreže. Putem Darpa Open Cataloga, agencija doprinosi čak i razvoju slobodnih softvera, među kojima su i softveri koji sprečavaju nadgledanje, poput poznatog Tora, stvorenog za anonimno surfanje Internetom. Premda na prvi pogled DARPA nema nikakve koristi od ovih investicija, koje direktno proturječe njihovim vojnim namjerama, one omogućuju državi da drži korak s inovacijama koje su van njezinog vidnog polja.

I kad se čini da je ovakvo nasumično podupiranje dugoročno prerizično, agencijama preostaje mogućnost izravnog financiranja najperspektivnijih start-upova. Upravo je to uloga In-Q-Tela, fonda rizičnog kapitala koji je CIA stvorila 1999. godine, a čija je lovina, između ostalih, bila i softver za satelitsko snimanje (iz kojeg je nastao Google Earth), kao i Palantir, koji danas vrijedi između 5 i 8 milijardi dolara, a osnovao ga je jedan od najmoćnijih investitora Silicijske doline, libertarijanski heroj Peter Thiel (PayPal, Facebook). Ovaj program za prepoznavanje podataka iz mora nepovezanih informacija od velike je koristi tajnim agentima, a na listi njihovih savjetnika možemo naći bivšeg direktora CIA-e Georgea Teneta i… Condoleezzu Rice.

Rast Interneta i globalizacija elektroničkog prikupljanja obavještajnih podataka u devedesetima doprinose mutaciji sveučilišno-vojno-industrijskog kompleksa, stvorenog tijekom 20. stoljeća, nauštrb sveučilišta, a u korist Silicijske doline. U veljači 2015., 40 zaposlenika laboratorija robotike sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu prešlo je u Uber.5 Propustivši prvi voz, big data kompanije su konačno prepoznale ”vojno-industrijski kompleks” – tu ”trajnu industriju naoružanja” zahvaljujući kojoj javna politika postaje ”taocem znanstvene i tehnološke elite” – a na koji je upozorio američki predsjednik Dwight Eisenhower u svom oproštajnom govoru 17. siječnja 1961. Djelokrug tog kompleksa uvelike se proširio od početne povijesne uloge kooperanta vojske koji trguje informatičkim oružjem. Novi sigurnosno-informatički kompleks obilježava ponajprije hibridizacija, istovremeno sužena i povećana, privatnog i javnog.6

Sam termin “cyber-sigurnost” igra važnu ulogu u povećanju djelokruga tog kompleksa, odnoseći se istovremeno na sigurnost informatičkih struktura vitalnih za jednu državu (trgovačke centre, transportne i elektroenergetske sustave, sustave za prerađivanje otpada, banke, itd.) i na osiguravanje mrežnog prostora od napada koji ugrožavaju sigurnost države (organizacije sa subverzivnim ciljevima, Anonymusi, krađa podataka). Možemo skicirati proces: država, odnosno NSA, prvo kupuje od tvrtki za cyber-sigurnost propuste na njihovim programima zvane “zero-day”, koje nitko još nije otkrio; zatim obavještajne agencije te sigurnosne ranjivosti prosljeđuju velikim digitalnim tvrtkama u okviru tajnih programa poput Enduring Security Frameworka. Ove tvrtke im vraćaju uslugu dijeljenjem svog know-how u analizi i istraživanju privatnih podataka. Ova razmjena dobara pod državnom kapom uzrok je pomaka s misija vojničke obrane (više ili manje vitalnih infrastruktura) prema policijskim misijama (nadgledanja pojedinaca).7

Trebamo li zato velike digitalne platforme smatrati trgovcima oružjem? Ne trebamo, s obzirom na to da njihovo korištenje nije smrtonosno. Trebamo, ako uzmemo u obzir da privatni podaci koje prikupljaju mogu dovesti do određivanja vojnih meta.

S francuskog prevela: Blanka Rubić


1 “Deltek Federal Information Security Market 2013-2018”, listopad 2013., iq.govwin.com
2 “Amazon gets clearance to provide more cloud services to Pentagon”, Financial Times, London, 26. ožujka 2014.
3 “Seminars about long-term thinking”, The Long Now Foundation, San Francisco, 6. kolovoza 2014., longnow.org
4 Vidi Thomas Frank, “Demokratski tehno-optimizam”, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje
5 Clive Thompson, “Uber would like to buy your robotics department”, New York Times Magazine, 11. studenog 2015.
6 Vidi Félix Trégue, “Digitalno izvanredno stanje”, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, lipanj 2015.
7 Shane Harris, @War, The Rise of the Military-Internet Complex, Eamon Dolan Houghton Mifflin Harcourt, New York, 2014.