Uredništvo

Ozbiljan novinarski i urednički rad, posebno u tiskanim medijima, danas je suočen s brojnim i raznovrsnim izazovima. Jedan od njih, ili preciznije, onaj iz kojeg svi ostali proizlaze, problem je izvora fi nanciranja. Hrvatsko izdanje Le Monde diplomatiquea nije imuno na njih, a nedavne odluke Ministarstva kulture pred nas stavljaju ozbiljne prepreke

Krajem prošle godine, kada smo počeli s pripremanjem siječanjskog broja hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea, saznali smo da je Ministarstvo kulture za 2017. odlučilo uskratiti financijsku potporu koju nam je davalo posljednje četiri godine. Takva iznenadna odluka, koja je uz to došla bez bilo kakvog obrazloženja,1 stavila je naše novine pred velike izazove. Očekivanu potporu Ministarstva nije lako na brzinu nadoknaditi drugim sredstvima zbog čega se hrvatski LMD nalazi pred mogućnošću da privremeno prestane izlaziti u tiskanom izdanju.

S obzirom na to, važno je objasniti više stvari koje se tiču javnog financiranja tiskanih medija, a koje je i nama do sada olakšavalo izlaženje. Tiskani mediji se gotovo svugdje posljednjih godina nalaze u teškoj situaciji. Razlog tome je primarno nestanak navike čitatelja da kupuju papirna izdanja te, umjesto toga, čitanje vijesti on-line. Ovaj tehnološki napredak sam po sebi dakako ne bi bio problematičan kada ne bi otežavao naplatu rada na proizvodnji novinskog sadržaja. Glavni profiteri surfanja su telekomunikacijske kompanije i oglašivački monopolisti poput Googlea i Facebooka, koji u pravilu ne sudjeluju u proizvodnji medijskog sadržaja iako se njime uveliko koriste.2 Personalizirani oglasi nastali prisvajanjem privatnih podataka korisnika i analizom čitateljskih navika omogućili su posljednjih godina veliki boom internetskih divova, ali su ujedno preusmjerili veći dio sredstava prema servisima koji recikliraju umjesto da proizvode novinske tekstove.

Ova promjena je predmet žustrih rasprava u mnogim zemljama, a često se čuju i upozorenja kako takve tendencije prijete nestanku ozbiljnih i nezavisnih medija, posebno na “malim jezicima”. Modeli kojima bi se osigurao opstanak medija te povratio njihov dignitet i samostalnost još uvijek su predmet prijepora i borbi, i vrlo je neizvjesno kada će se i kako početi primjenjivati. U međuvremenu, mnogi upozoravaju kako je slabljenje respektabilnih novina već omogućilo rast utjecaja “lažnih vijesti”, falsificiranih i demagoških medijskih napisa, što je pak negativno utjecalo na razinu demokratske rasprave i ojačalo protudemokratske tendencije u političkom životu.

U tom kontekstu, javno financiranje trebalo bi služiti kao posljednja brana potpune erozije medija te zaštita javno korisne funkcije koju su oni nekad ispunjavali. Dakako, ne misle svi da je nestanak kritičnih medija koji argumentiraju svoje pozicije loš. Dapače, zamjena reportažnog i analitičkog novinarstva reklamnim i senzacionalističkim korisno je sredstvo protiv razotkrivanja “neugodnih istina”. No pretvaranje medija u reklamne kataloge trgovačkih lanaca svakako nije i javni interes. Jedan od razloga zašto LMD ne živi od reklama su i jasna pravila etičkog oglašavanja koja dijelimo s cijelim globalnim kolektivom svjetskih izdanja Le Monde diplomatiquea. Ovisnost o oglašivačima koje smo moralno i profesionalno dužni kritizirati učinila bi naše novine besmislenima.

Nasuprot privatnim i komercijalnim interesima pojedinih oglašivača, funkcija javnog financiranja medija trebala bi biti zaštita dostupnosti informacija od javnog značaja. Vezano uz politiku hrvatskog Ministarstva kulture, treba svakako napomenuti kako ukidanje potpore LMD-u ne znači i ukidanje javnog financiranja medija. Kao što svatko može provjeriti, mediji koji godinama služe kao neformalni bilteni trenutno vladajuće stranke i ove će godine uživati opširne potpore, čak i unatoč smanjenju općeg iznosa budžetskog izdvajanja za časopise.

Tijekom četiri godine izlaženja naših novina, ni Ministarstvo ni drugi – čak i oni koji se najsnažnije protive našem pristupu pojedinim temama – nisu osporavali kvalitetu hrvatskog izdanja LMD-a. Teško je u tom smislu izbjeći dojam da razlog za pokušaj našeg gašenja nije to koliko dobro radimo, već što objavljujemo. Osim što smo u lokalnom kontekstu nastojali povratiti dio kredibiliteta novinarstvu, naš je projekt istodobno pokušaj da se izađe iz medijskog provincijalizma te da se međunarodnim događajima i procesima, koji presudno utječu na domaću stvarnost, da međunarodna perspektiva koja toliko nedostaje. Uz to, što nam je osobito važno, već godinama nastojimo oživjeti tradiciju novinske ilustracije koja je u stalnoj degradaciji medija gotovo sasvim nestala. Zato ne mislimo da je pretjerana tvrdnja da smo doista pozitivno utjecali na medijsku scenu, djelujući uvijek “protiv struje”.

Također s ponosom možemo reći da smo uvijek nastojali – kad god je to bilo moguće – odnositi se maksimalno korektno prema radu naših suradnica i suradnika, autora i autorica, prevoditeljica i grafičara, fotografa i ilustratora, nastojeći isplaćivati honorare koji ne degradiraju njihovu struku. Osobito zbog neprestanih tabloidnih kampanja, kojima se svaka javno financirana djelatnost proziva kao “uhljebnička”, treba reći kako u hrvatskom LMD-u nitko nije zaposlen, a sav urednički posao obavlja se gotovo u potpunosti volonterski. Od LMD-a nitko ne živi, niti se tko u njemu “skrasio”. Motiv za njegovo izdavanje bio je dakle uvijek popraviti tragičnu sliku domaćih medija. To je isti motiv koji nas tjera da bez obzira na odluke ministarstava nastavimo ovaj rad svim dostupnim sredstvima. Izlazit ćemo, dakle, dokle god ćemo moći, na bilo koji način, istodobno nastojeći – kao i uvijek – da budemo još bolji.

U međuvremenu smo, naravno, već izrazili svoje nezadovoljstvo i protest zbog odluke Ministarstva koja nije ničim argumentirana ni opravdana. Sve one koji su u protekle četiri godine stekli naviku čitanja naših novina ili prepoznali javnu korist od onog što smo objavljivali pozivamo da također upute svoje prosvjede Ministarstvu kulture RH. LMD sada, kao i uvijek, ovisi o potpori naših čitatelja.


1 Kasniju medijsku izjava Ministarstva o tome kako “publikacija više ne zadovoljava kriterije Programa potpore izdavanju časopisa” demantira činjenica da se uvjeti natječaja nisu mijenjali posljednje četiri godine.
2 Usp. Marie Bénilde, “Kada telekomunikacije pojedu medije”, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, rujan 2016.